Život
Sat unazad: Ko je izmislio pomjeranje vremena
Život
Prečica do djetinjstva: Zašto nas miris vraća u prošlost snažnije od slike
Putovanja
Voz u osmici: Priča o pruzi koja je pobijedila Šargan
Život
Bundeva nije bila prva: Kako je repa izgubila Noć vještica
Stil
Ploča bez gramofona: Zašto je analogno postalo luksuz
Stil
Ružno je skupo: Kako su Crocs i tatine patike postali statusni simbol
Popularno
Kako je čovjek izgubio sposobnost da ne radi ništa
Film koji je umalo uništio Holivud: Kako je "Kleopatra" postala najskuplji promašaj u istoriji kinematografije
Miloš Biković za HEDONIST: Uživam u procesu razmišljanja, mirisu borovine i moru
Kako su Zagor i Tex nadživjeli svoje vrijeme: Dinosaurusi koji nisu morali da mutiraju
Miš koji je naučio svijet da zviždi
Njujork, nedjelja, 18. novembra 1928. Napolju je hladno, a u Colony Theatreu na Brodveju miris vlažnih kaputa miješa se s dimom cigareta i bojom sa plakata. Publika je došla zbog dugometražnog igranog filma. Prije njega ide kratki crtani, sedam i po minuta koje će većina gledalaca zaboraviti prije nego što stignu do garderobe.
Napravljeno za nekoliko sekundi: Šta vrijedi ljudsko kada sve može vještačka inteligencija
Od teksta i muzike do fotografije i dizajna, vještačka inteligencija redefiniše kreativnost. Šta se dešava sa talentom, originalnošću i vrijednošću rada kada mašina može da stvori nešto uvjerljivo za svega nekoliko sekundi?
Mediči u duksericama: Kako nova generacija mijenja pravila davanja i šta traži zauzvrat
Prije nego što je počeo da obnavlja manastir San Marko u Firenci, najmoćniji bankar grada obratio se papi. Kozimo de Mediči bavio se novcem, a novac je u petnaestom vijeku nosio i teret zelenaštva, grijeha koji se teško oprašta.
Deset boja, deset trenutaka koje nosimo u glavi
Zamolite nekoga da pomisli na crvenu i rijetko će pomisliti na crvenu. Pomisliće na nešto sasvim određeno: na lampicu, na jedan zvuk, na jedno popodne u novembru. Boje se u pamćenju ne čuvaju kao boje, nego kao prizori u kojima smo ih jednom sreli, a iza gotovo svakog takvog prizora krije se prava, provjerljiva priča: o fizici, o slučaju, o jednom ljepilu koje nije držalo.
Zmaj iz hercegovačkih pećina: Životinja koja godinama može bez hrane
Negdje u podzemnim vodama istočne Hercegovine, u mraku u koji nikada nije stigla svjetlost, jedna je životinja poslije 2.569 dana zatečena tačno na onom mjestu na kojem je prvi put zabilježena. To je više od sedam godina.
Najživopisniji svjetski karnevali: Kad boja postane oružje
Četiri karnevala, na četiri različita kontinenta, nastala u potpuno različitim vijekovima, od potpuno različitih naroda - a svaki od njih, kad se dovoljno duboko zagrebe ispod kostima i perja, priča istu priču: o ljudima koji nisu imali moć, i koji su tu moć, makar na nekoliko dana godišnje, uzeli nazad bojom, maskom i muzikom.
Zagonetka koju Italija ne može da riješi: Zašto Balkan voli Dilana Doga više od ostatka svijeta
Dok je ovog septembra cijela Italija slavila četrdeseti rođendan Dilana Doga - specijalnim izdanjima, pozorišnom predstavom, "Horor noćima" u knjižarama od Milana do Palerma - niko od tamošnjih komentatora nije se pozabavio jednim mnogo neobičnijim pitanjem: zašto se baš ovaj mršavi istraživač noćnih mora iz Londona, rođen u glavi jednog italijanskog scenariste, odomaćio na Balkanu kao gotovo nigdje drugo na planeti izvan same Italije?
Pedeset grama za pedeset evra: Priča o najskupljem siru na svijetu
Pravi se na jednoj jedinoj farmi, od mlijeka koje se muze ručno i po kap, a prodaje se na grame. Kako je rezervat prirode kod Sremske Mitrovice napravio sir za koji se decenijama vjerovalo da se ne može napraviti.
So: Jedini kamen koji čovjek jede
Od svih minerala na planeti - a postoji ih na hiljade, od kvarca do dijamanta - postoji tačno jedan koji ljudsko biće svakodnevno, namjerno i u ogromnim količinama stavlja direktno u usta. So, hemijski halit, jedini je kamen koji nije ukras, alat ili građevinski materijal, nego sastojak.
Savino Divinčenco: Od perača sudova do kuvara kojeg traži cijela Korzika
Savino Divinčenco je sa dvadeset godina napustio Barletu, svoj rodni grad u italijanskoj pokrajini Pulja, sa jednim jedinim planom: da ode bilo gdje, i da radi bilo šta. Nije imao diplomu kuvara, nije imao ni jasnu ideju šta traži - samo osjećaj da posao u tekstilnoj fabrici, kojim se dotad bavio, nije ono što želi da radi do kraja života.
Zašto jedemo ljuto: Šta se zapravo događa u tijelu kada jedemo čili
Prvi zalogaj je uvijek isti scenario: usta gore, oči suze, nos počinje da curi, a mozak, potpuno ozbiljno, šalje signal da je usta u plamenu. Zanimljivo je da nijedan dio te reakcije nije laž u onom smislu u kojem bismo očekivali - mozak zaista vjeruje da gorite.
Grad u kojem se posao završava na vrhu planine: Bergen je proglašen najboljim mjestom za život u Evropi
Zamislite radni dan koji se ne završava povratkom kući u saobraćajnoj gužvi, već usponom na planinsku stazu s koje se vidi cijeli fjord, dok sunce još uvijek stoji visoko iznad vode iako je već prošlo pet popodne. To nije marketinška fantazija turističke agencije - to je svakodnevica u gradu koji je upravo proglašen najboljim mjestom za život u Evropi.
Najbolja evropska mjesta za vikend: Gradovi koji ne traže više od dva dana
Pravi test dobre vikend-destinacije nije koliko toga grad nudi, nego koliko dobro taj grad radi sa samo četrdeset osam sati na raspolaganju.
Most Mehmed paše Sokolovića: Mamac za dolazak turista u Višegrad
Na obalama modrozelene Drine, u Višegradu, nalazi se jedan od najvećih istorijskih i kulturnih spomenika regiona, nadaleko čuveni most Mehmed paše Sokolovića. Ćuprija, poznata po Andrićevom romanu i zadužbina velikog vezira, građena je u periodu od 1571. do 1577. godine, pod nadzorom tada najčuvenijeg turskog arhitekte Kodže Mimara Sinana.
Majami: Grad koji je progutao vlastitu prošlost
Godine 1896. na jugoistočnoj obali Floride nije postojao grad. Postojala je vrelina. Postojala je močvara, gusta i zelena, u kojoj su komarci vladali nemilosrdnije od bilo kog gradonačelnika koji će doći kasnije. Na tom komadu zemlje, između zaliva Biscayne i divljine Evergladesa, živjelo je nešto preko tri stotine ljudi. Toliko malo da bi ih danas jedna solidna zgrada na Brickellu mogla smjestiti u svoje stanove, sa liftom koji radi i pogledom na jahte.
Skrivena mjesta koja preporučuje Vanja Mišić: Od festivala do sela koje je oživjela stara škola
Malo je ljudi koji poznaju krajolike Republike Srpske iz onoliko različitih uglova koliko ih poznaje Vanja Mišić. Pjevačica i novinarka, banjalučkog porijekla, godinama je putem posla i muzike prolazila kroz predjele koje većina turista nikada ne stavi na svoju mapu - od festivalskih terena duboko u nacionalnim parkovima do sela u kojima je jedina javna zgrada nekada bila škola, a danas je centar za posjetioce.
Ovčiji brod: Most koji je stariji od višegradske ćuprije, a ostao je gotovo nepoznat
Preko takozvanog "Ovčijeg broda" na rijeci Zalomki prevođena su stada ovaca koja u proljeće idu iz niske Hercegovine u visoku Hercegovinu, prema Treskavici, Zelengori i Morinama na ispašu, a u jesen obrnuto.
Gradovi ispod gradova: Mjesta koja su istoriju sačuvala pod zemljom
Godine 1963. jedan čovjek u turskom gradu Derinkuyu je, renovirajući svoju kuću, srušio dio zida u podrumu i naišao na čudnu, uzanu prostoriju iza njega. Kada je nastavio da kopa, umjesto još jedne prostorije pronašao je tunel.
Istorija kravate: Od vojnog detalja do simbola stila
Kravata je jedan od rijetkih komada odjeće koji je promijenio gotovo sve, a ipak ostao prepoznatljiv. Četiri vijeka poslije svog pojavljivanja i dalje stoji na istom mjestu, između kragne i revera, samo što više ne govori ono što je govorila prije sto ili tri stotine godina.
Feručo Lamborgini: Farmer koji je odlučio da napravi bolji Ferari
Godina je 1963. Uspješan italijanski industrijalac, vlasnik fabrike traktora, dovezao se do Maranela u svom Ferariju 250 GT i pokucao na vrata samog Enca Ferarija. Nije došao da kupi novi automobil. Došao je da se požali - kvačilo na njegovom skupom sportskom autu neprestano je otkazivalo, a on je, kao čovjek koji je cijeli život pravio traktore, čak imao i konkretan prijedlog kako da se problem riješi.
Zašto je bijela košulja vječna ikona stila
Bijela košulja nikada nije bila elegantna zato što je bijela. Bila je elegantna zato što je bilo skoro nemoguće da ostane bijela - a čovjek koji je uspijevao da je takvom održi, dan za danom, dokazivao je time nešto mnogo vrednije od ukusa: da neko drugi za njega pere, štirka i pegla veš, i da sam nikada ne mora da radi posao dovoljno prljav da mu isprlja okovratnik.
La Marquise: Automobil koji je pobijedio jer se niko drugi nije pojavio
Sve je počelo od igračke u izlogu prodavnice u Parizu. Grof Žil-Alber de Dion, poznat u tadašnjem visokom društvu podjednako po dvobojima na koje je izazivao ljude koliko i po sklonosti prema damama, tražio je 1881. godine nagrade za jedan bal kada mu je pogled zapeo za model parne lokomotive, izrađen s toliko preciznosti da je odlučio da pronađe njene tvorce.
Ronjenje u pećinama: Putovanje u svijet u koji sunce nikada ne ulazi
Većina ekstremnih sportova ostavlja neku marginu za grešku. Planinar se može vratiti stotinak metara ispod vrha. Surfera koji padne sa velikog talasa jet-ski čeka u blizini i izvlači ga iz vode. Pećinsko ronjenje ne nudi takvu drugu šansu. Zaplivate li dovoljno duboko u pogrešan prolaz, jedino što stoji između ronioca i toga da nikada ne bude pronađen jeste tanka nit koju je sam odmotao za sobom, i sopstvena disciplina da je slijedi nazad.
Prozor u pakao: Mjesta gdje gasovi tope opremu, a ljudi se ipak vraćaju
Sem Kosman je stajao na ivici grotla dubokog koliko i Empajer stejt bilding, obučen u prilagođeno izrađeno odijelo od aluminizovanog stakloplastičnog tkanja i vatrostalne tkanine nomeks, dok su mu dva drona sa kamerama lebdjela iznad usijanog jezera lave. "To je pogled u središte Zemlje", opisao je kasnije taj trenutak za National Geographic.
Gost u tuđoj šumi: Šetnja među planinskim gorilama
Čovjek nekoliko sati hoda kroz gustu, vlažnu šumu, penje se uz vulkanske padine, probija kroz vegetaciju gustu kao zid i pokušava da prati tragove životinja koje se kroz nju kreću mnogo lakše nego on. Nema zoološkog vrta, ograde ni stakla - samo blato do koljena, znoj koji se miješa sa jutarnjom vlagom, i rendžer koji povremeno diže ruku u znak da grupa zastane i oslušne.
Raftin na Tari i Vrbasu: Magična avantura na vodi
Za sve ljubitelje adrenalina koji žele da iskuse divlje tokove rijeka i brzaka, Republika Srpska ima mnogo toga da ponudi. Rafting je posebno popularan na rijekama Tari i Vrbasu koje pružaju priliku za aktivan odmor u jedinstvenom prirodnom okruženju.
Talasi koji ne opraštaju: Gdje se surfing pretvara u igru sa smrću
Postoji trenutak, tik prije nego što surfer krene niz talas visok koliko petospratnica, kada mu jet-ski pušta uže i ostavlja ga samog na masi vode koja se kreće brzinom automobila na autoputu.
Surfovanje na vulkanskom pepelu: Adrenalin na obroncima Cerro Negra
Daryn Webb je 2004. godine stajao na vrhu Cerro Negra i tražio brži način da siđe. Već je probao dasku za surfovanje. Probao je i snoubord. Kada ni jedno ni drugo nije radilo kako je zamislio, po priči koja i danas kruži Leónom, pokušao je i sa vratima od frižidera.
Lovci na tornada: Zašto neki ljudi voze pravo prema oluji od koje svi drugi bježe
Na američkim Velikim prerijama postoji mala zajednica ljudi koja, kada meteorolozi izdaju upozorenje na tornado, ne traži sklonište. Naprotiv, oni pune rezervoare, provjeravaju radare i kreću prema mjestu gdje se priroda sprema da pokaže svoju najrazorniju moć. Njih ne pokreće želja za opasnošću, već fascinacija jednim od najspektakularnijih fenomena na Zemlji.