
Pročitaj više

Pročitaj više

Pročitaj više

Pročitaj više

Pročitaj više

Pročitaj više

U svijetu koji stalno traži nove destinacije, rijetko se dogodi da jedno mjesto osvoji putnike ne spektaklom, već osjećajem. Upravo to se dogodilo Montepulcianu, malom gradu na brežuljcima južne Toskane, koji je nedavno proglašen jednom od najgostoljubivijih destinacija na svijetu prema izboru platforme Booking.com.

U eri jeftinih letova i beskonačnih preporuka sa društvenih mreža, putovanje je postalo dostupnije nego ikada - ali istovremeno i predvidljivije. Fotografije destinacija često su poznate prije dolaska, restorani unaprijed ocijenjeni, a iskustva gotovo identična bez obzira na grad ili državu.

Cincar planina u okolini Livna možda je jedino mjesto uz Mongoliju i Island gdje još možete vidjeti divlje konje koji žive u potpunoj slobodi vrijednoj divljenja. Ta njihova sloboda daje neku grandioznost njihovoj pojavi i nesputanost njihovom galopu.

Herceg Novi, grad na ulazu u Bokokotorski zaliv, spaja istoriju, prirodu i mediteranski šarm. Njegove ulice, tvrđave i šetališta odišu tradicijom, a festivalski duh i gastronomska ponuda čine ga destinacijom koju vrijedi posjetiti tokom cijele godine.

Orlando, treći najveći grad na Floridi, sam po sebi nije destinacija koja se obilazi u klasičnom turističkom smislu. Nema staro jezgro, monumentalne trgove niti urbani šarm kakav se očekuje od velikih američkih metropola. Udaljenosti su velike, javni prevoz ograničen, a gotovo sve relevantne tačke razvučene su po širokim bulevarima i autoputevima. Automobil ovdje nije luksuz, već nužnost.

Ljubljana se najbolje razumije ujutro. Ne rano, nego taman toliko da grad još nema potrebu da se dokazuje. Subota je idealna. Nema žurbe, nema plana, samo lagano kretanje prema rijeci.

Postoje mjesta na planeti koja ne traže da budu viđena, već da budu shvaćena. Socotra je jedno od njih. Ostrvo koje ne pokušava da se svidi, ne nudi razglednice ni gotove priče. Ono stoji samo za sebe, izdvojeno u Indijskom okeanu, kao greška u geografiji ili možda podsjetnik da Zemlja još uvijek krije tajne.

U srcu ravnica Vojvodine, u Čurugu, nastaju sirevi koji spajaju tradiciju i kvalitet. Zorica Radišić, iz mljekare Farmer sirevi, vodi nas kroz priču o autentičnim proizvodima, među kojima je Ambasador, pravi dragulj kolekcije.

U gradu sunca, kamena i vina, pod krošnjama stoljetnih platana, simbolu Trebinja, ovog proljeća ponovo se susreću vino, hrana i prijatelji. Treće izdanje festivala Wine Fine Trebinje biće održano 2. maja, potvrđujući kontinuitet i rast manifestacije koja podiže standarde vinske i gastronomske scene regiona.

Braća Milan i Tomo Božičković, dobro poznata imena iza gastro/food YouTube kanala “ŠtaDaJedem?“, već godinama istražuju najbolja mjesta za pojesti kvalitetan zalogaj u Beogradu i okolini. U cijelu priču, kako kažu, ušli su iz želje da ekranizuju ono što su i inače voljeli da rade u slobodno vrijeme - da otkrivaju nove restorane i prate preporuke poznanika oko toga gdje je po njima najbolja hrana u gradu.

U svijetu koji se neprestano mijenja i juri za trendovima, postoje mjesta koja ostaju vjerna onome najvažnijem - emociji, jednostavnosti i istinskom ukusu. Jedno od takvih mjesta je Basile Pizzeria u Australiji, iza koje stoje Dora i Vito, dvoje entuzijasta koji su italijansku tradiciju pretočili u savremenu, multikulturalnu priču.

Bijeg od vrelog hercegovačkog sunca našli smo u hladu platana. Već uz prvi gutaljaj domaće žilavke kranuo je razgovor sa pjevačem kojeg "bije" glas da pjeva sa dušom. Na samom početku razgovora se vidjelo da proslavljeni kantautor i pjevač Sergej Ćetković prije svega želi promovisati porodične vrijednosti.

„Mislim da je sada vrijeme da svako od nas temeljno istraži svoje dvorište, pogleda malo divne fasade svoga grada, obiđe sve parkove, uživa u obližnjim šumama. Ljepota je svuda oko nas, gdje god se okrenemo. Svoje roditelje sam odvela u botanički vrt u Zagrebu, nisu nikad bili tamo. Nevjerovatno, nije im palo na pamet“, kaže u razgovoru za Hedonist magazin pjevačica i voditeljka Ida Prester, komentarišući turističke prednosti Balkana.

Postoji trenutak na putovanju koji nema veze sa destinacijom. Ne nalazi se na mapi, ne preporučuje ga algoritam i rijetko završava na fotografijama. To je onaj tihi prelaz između poznatog i nepoznatog - kada shvatimo da smo izašli iz svakodnevice, ali bez osjećaja napora ili rizika. Avantura ne mora uvijek biti ekstremna da bi bila stvarna. Ponekad je dovoljno samo promijeniti ritam.

Postoji neobično pravilo koje svi prepoznajemo tek kasnije - najljepši trenuci gotovo nikada nemaju fotografiju. Ne zato što kamera nije bila pri ruci, već zato što u tim trenucima nismo osjećali potrebu da je uzmemo. Bili smo previše prisutni.

Postoji trenutak koji se danas gotovo neprimjetno ponavlja svuda oko nas. Sjedenje u kafiću, čekanje autobusa, kratka pauza između obaveza. Nekada su to bili trenuci tišine. Danas su to trenuci u kojima ruka gotovo instinktivno poseže za telefonom.

Postoje stolovi za slavlje i stolovi za dogovor. I postoje oni treći - stolovi za ništa posebno. Za njih ne treba povod, rezervacija ni plan. Dovoljno je sjesti, spustiti telefon naopako i naručiti prvo piće koje ti padne na pamet. Kafu, mineralnu, čašu vina. Nije ni važno.

Savremeni čovjek je otuđen od prirode. Izgubivši iskonsku vezu sa prirodom od koje je živio i u kojoj je živio, čovjek je počeo da je shvata zdravo za gotovo, pa danas čak ne zna ni da uživa u njoj. Kud god da krenemo nailazimo na smeće, isječene šume, isušene vodotoke, zagađene rijeke. Srećom, postoje ljudi koji se protiv ovakvog sakaćenja prirode bore svom snagom i svim srcem.

U svijetu u kojem luksuz odavno više nije pitanje potrebe nego iskustva, postoje automobili koji se ne kupuju - oni se stvaraju. Ne čekaju vlasnika u salonu, već nastaju kroz razgovore, skice i mjesece ručne izrade, oblikovani prema željama ljudi kojima cijena nikada nije bila presudna kategorija.

U vremenu u kojem gotovo svaki grad počinje da liči na sljedeći, male stvari postaju najvažnije. I dok veliki lanci nude sigurnost poznatog ukusa i prepoznatljiv enterijer, sve više ljudi ponovo bira mala, nezavisna mjesta - kafiće koji imaju karakter, priču i lice.

Hedonizam na filmu često se pogrešno poistovjećuje s pretjerivanjem i padom. Ipak, najzanimljiviji filmski hedonisti nisu oni koji sagorijevaju u višku, već likovi koji znaju kako da uživaju, u hrani, piću, estetici, razgovoru i samom trenutku. Njihov hedonizam nije bijeg od stvarnosti, već svjesni izbor životnog stila.

Ko god je iole upoznat sa modnom industrijom na našim prostorima, zasigurno zna za ime ASHOK MURTY. On je školovani arhitekta, koji se igrom slučaja upustio u modnu industriju i postao itekako priznat u svojoj oblasti djelovanja.

Postoje mjesta na svijetu gdje priroda potpuno promijeni pravila igre. Gdje more ne postoji, ali talasi ipak dolaze. Gdje zvuk vode zamijeni tišina, a daska za surfanje klizi - ne po vodi, nego po pijesku. U srcu Maroka, među beskrajnim dinama Sahare, nastaje jedno od najneobičnijih adrenalinskih iskustava današnjice: sandboarding - surfanje po pijesku.

Postoje mjesta na svijetu koja su nekada simbolizovala opasnost, a danas predstavljaju jedno od najneobičnijih iskustava koje putnik može doživjeti. U bolivijskim Andima nalazi se put koji je decenijama nosio nadimak „Put smrti“, a danas privlači ljude iz cijelog svijeta - ne zbog straha, već zbog osjećaja života koji se tamo javlja snažnije nego bilo gdje drugo.

Postoje granice koje vidimo samo na mapama. I postoje one koje možemo osjetiti pod prstima. Na Islandu, u pukotini Silfra, između Evrope i Sjeverne Amerike, moguće je doslovno zaroniti između dva kontinenta. Ne metaforički. Ne simbolično. Fizički. I to iskustvo mijenja način na koji posmatramo svijet.

Ne onaj koji mjeri puls i testira granice izdržljivosti. Ne onaj koji traži kacigu, konopac ili hrabrost za koju nismo sigurni da je imamo. Treba nam onaj mali, tihi rizik - koji pomjera svakodnevicu za nekoliko centimetara. Jer ponekad je dovoljno da skrenemo sa poznate staze.

Postoje mjesta na kojima telefon ne gubi signal, već smisao. Ne zato što nema mreže, nego zato što ti ona više ne treba. U Bosni i Hercegovini još uvijek postoje zone u kojima vrijeme ide sporije, a dan traje onoliko koliko traje svjetlo.

U svijetu u kojem je avantura često svedena na fotografiju s vidikovca i kratki nalet adrenalina, postoje iskustva koja idu mnogo dalje. To nisu putovanja koja se biraju zbog komfora, niti doživljaji koji se mogu ponoviti bez ozbiljne pripreme. Ovo su avanture koje traže fizičku snagu, mentalnu stabilnost i spremnost da se izađe iz zone sigurnog i poznatog.

U vremenu kada su i najudaljeniji krajevi planete obilježeni redovima za fotografisanje i algoritamski popularnim lokacijama, prava avantura postaje rijetka valuta. Ipak, još postoje mjesta gdje tišina nije luksuz, gdje pejzaži nisu kulisa za društvene mreže, već prostor za lično iskustvo.