Kako su Zagor i Tex nadživjeli svoje vrijeme: Dinosaurusi koji nisu morali da mutiraju
Život
Pročitaj više
Kada je Hollywood stigao u Trebinje: Priča o gradu koji je postao filmska pozornica
Život
Pročitaj više
Kada moda izađe na ulicu, grad postaje pista
Stil
Pročitaj više
Brijanje oštricom: Ritual koji nas je nadživio, umro, i vratio se
Stil
Pročitaj više
Se7en: Remek-djelo koje niko nije planirao da napravi
Život
Pročitaj više
Ola i Mladen, lovci na šumsko zlato
Gastro
Pročitaj više
Deset intervjua, ista tajna: Ono što nas čini živim ne nosi cijenu
Život
Pročitaj više
Kako se mijenjao filmski ukus kroz decenije (3): Od Diznija do superheroja
U prva dva dijela ovog serijala pratili smo put od gangstera Velike depresije, preko Hičkokovih trilera i pobune šezdesetih, do trenutka kada su Spilberg i Lukas otkrili da film može biti događaj veći od same priče, a Holivud osamdesetih tu ideju pretvorio u industrijski model. U ovom, završnom dijelu, dolazimo do decenije u kojoj je taj model eksplodirao u toliko pravaca da je gotovo nemoguće reći da je ijedan žanr "pobijedio" - sve do trenutka kada je jedan ipak uspio.
Miloš Biković za HEDONIST: Uživam u procesu razmišljanja, mirisu borovine i moru
Uživanje je onda kada se čovjek osjeća živim, dakle stanje koje mi daje osjećaj životi. Međutim, hedonizam se često vezuje za neka materijalna uživanja, za nešto što ima veze sa statusom, ali mislim da to nije ono što je na umu imao Sokratov učenik Aristip iz Kirene, koji je bio prvi teoretičar ovog pojma.
Kako se mijenjao filmski ukus kroz decenije (2): Od pobune do blokbastera
U prvom dijelu ovog serijala pratili smo kako je Holivud, od gangstera Velike depresije preko noira poslijeratnih godina, do Hičkokove psihološke igre sa publikom pedesetih, gradio sistem zabave kakav danas prepoznajemo. Ali taj sistem, ma koliko izgledao stabilan, nosio je u sebi klicu sopstvene promjene. Šezdesete su tu promjenu pokrenule - a sedamdesete i osamdesete pretvorile su je u nešto što će oblikovati sljedećih pola vijeka popularnog filma.
Kako se mijenjao filmski ukus kroz decenije (1): Od gangstera do Hičkoka
Filmovi se mijenjaju zajedno sa publikom. Kada se pogleda istorija popularnog filma od tridesetih godina prošlog vijeka do danas, postaje jasno da se žanrovi ne smjenjuju slučajno. U vremenima krize publika traži bijeg, u nesigurnim periodima mračne priče, u tehnološkim revolucijama spektakl, a kada se promijeni način na koji ljudi gledaju filmove, mijenja se i ono što filmska industrija proizvodi.
"Morate svima omogućiti da zablistaju": Direktor fotografije Larsa fon Trira otkrio filmadžijama tajne zanata
Biti direktor fotografije, kaže Manuel Alberto Claro, nije pitanje ličnog talenta koliko pitanje ravnoteže. "Možete biti sjajni, ali ako ne omogućite svojim saradnicima da briljiraju, projekat će biti loš", rekao je čileansko-danski umjetnik pred punom salom u Herceg Novom, drugog dana Montenegro Film Rendezvousa. "Ovdje se prije svega radi o usklađivanju različitih energija."
George Best: Kada je fudbaler prvi put postao rok zvijezda
U vremenu kada su fudbaleri uglavnom bili poznati po onome što rade na terenu, George Best je počeo da privlači pažnju i kada utakmica završi. Imao je lice filmske zvijezde, frizuru nalik Beatlesima, nosio je uske krojene kostime, Chelsea čizme i odjeću koja je više pripadala londonskim klubovima nego fudbalskim svlačionicama.
Kako je jedna vanzemaljska porodica postala ogledalo devedesetih
Dick Solomon stoji nasred sobe i pokušava da riješi problem koji mu je, uprkos znanju o zakonima svemira, potpuno neshvatljiv: zašto mu koleginica Mary Albright jednostavno ne kaže da ga voli kada je, iz njegove perspektive, odgovor očigledan. Njegova logika tu nailazi na nešto što nijedna fizička teorija ne može objasniti - ljudsku nesigurnost, emocije i potrebu da se stvari ponekad ne izgovore onda kada su najjasnije.
Istorija restorana: Kada smo prvi put sjeli za sto koji nije bio naš
Sto je bio dug, drven, i nije bio vaš. Pored vas je sjedio čovjek čije ime niste znali, mirisao je na konja i na blato sa druma, i jeo je iz iste posude kao i vi. Niko vas nije pitao šta biste voljeli za večeru. Jelo je bilo ono što je toga dana skuvano - servirano u podne, na klupi, u prostoriji punoj dima i tuđih glasova. To nije bila gostoljubivost. Bila je to logistika: putnici su morali da jedu, konji su morali da se odmore, a krčma pored druma je rješavala oba problema odjednom, bez pitanja ukusa.
Burger: Istorija sendviča koji niko nije izmislio, a svi su ga usavršili
Na Svjetskoj izložbi u Sent Luisu 1904. godine, među paviljonima koji su obećavali budućnost - automobile, električno svjetlo, ledeni čaj koji se prvi put servirao hladan - jedan štand je nudio nešto mnogo skromnije: mljeveno meso između dvije kriške hljeba. Niko od posjetilaca tada nije mogao naslutiti da će upravo taj skromni sendvič, ne automobili ni struja, postati jedan od najprepoznatljivijih simbola cijelog jednog vijeka koji je uslijedio.
Posljednja večera na Titanicu: Šta su putnici jeli nekoliko sati prije potonuća?
Uveče 14. aprila 1912. godine, dok je Titanic plovio mirnim vodama sjevernog Atlantika, gotovo niko od više od dvije hiljade putnika nije mogao naslutiti da će se nekoliko sati kasnije naći usred jedne od najvećih pomorskih tragedija u istoriji. U restoranima i salonima broda večera je tekla uobičajenim ritmom. Konobari su posluživali višeslojne menije, čaše su se punile vinom, orkestar je svirao, a putnici razgovarali o poslu, putovanjima i planovima po dolasku u Njujork.
Istorija kavijara: Kako je hrana siromaha postala najskuplji zalogaj na svijetu
Iako je danas gotovo nemoguće zamisliti gala večeru, luksuzni hotel ili privatnu jahtu bez male posude ispunjene sjajnim crnim ili zlatnim kuglicama koje vrijede više od mnogih satova ili umjetničkih slika, istorija kavijara nije priča o aristokratiji.
Gradovi ispod gradova: Mjesta koja su istoriju sačuvala pod zemljom
Godine 1963. jedan čovjek u turskom gradu Derinkuyu je, renovirajući svoju kuću, srušio dio zida u podrumu i naišao na čudnu, uzanu prostoriju iza njega. Kada je nastavio da kopa, umjesto još jedne prostorije pronašao je tunel.
Majami: Grad koji je progutao vlastitu prošlost
Godine 1896. na jugoistočnoj obali Floride nije postojao grad. Postojala je vrelina. Postojala je močvara, gusta i zelena, u kojoj su komarci vladali nemilosrdnije od bilo kog gradonačelnika koji će doći kasnije. Na tom komadu zemlje, između zaliva Biscayne i divljine Evergladesa, živjelo je nešto preko tri stotine ljudi. Toliko malo da bi ih danas jedna solidna zgrada na Brickellu mogla smjestiti u svoje stanove, sa liftom koji radi i pogledom na jahte.
Gdje noć još izgleda onako kako je nekad izgledala svima
Više od trećine čovječanstva danas ne može golim okom vidjeti Mliječni put, čak ni po potpuno vedroj noći. Prema svjetskom atlasu svjetlosnog zagađenja, preko 80 odsto svjetske populacije živi pod nebom zasićenim vještačkom svjetlošću, a taj broj je još veći u Sjevernoj Americi i Evropi. Ono što je nekada bilo obična, svakodnevna pojava - traka zvijezda iznad glave, danas je postalo rijetkost za koju se putuje.
Tri grada, tri životne faze: gdje u Australiji život najbolje odgovara vašim godinama?
Grad u kojem želimo živjeti sa 25 godina teško da će imati iste adute kada napunimo 45. Kasnije se mijenjaju i prioriteti: noćni život ustupa mjesto mirnijem ritmu, blizina kulturnih sadržaja dobija drugačiju težinu, a prostor, priroda i osjećaj svakodnevne lakoće postaju sve važniji.
Top 5 najljepših prirodnih bazena na svijetu
Na nekim mjestima priroda je stvorila prizore koji djeluju gotovo nestvarno. Bez pomoći arhitekata i građevinskih mašina, voda je hiljadama godina oblikovala stijene, taložila minerale i stvarala bazene čija ljepota često nadmašuje i najluksuznija kupališta na svijetu.
Čovjek koji je izmislio odmor: Kako je nastao moderni turizam
Jutro je polako svitalo nad industrijskom Engleskom. Gust dim iz dimnjaka fabrika prekrivao je nebo iznad Birminghama, Mančestera i Lestera, dok su prve lokomotive uz zaglušujući zvuk prolazile kroz krajolik koji se mijenjao brže nego ikada ranije. Fabrike su gutale hiljade radnika, gradovi su rasli iz dana u dan, a željeznica je spajala mjesta koja su donedavno bila udaljena danima putovanja kočijama.
Grad koji je Kina kopirala: Priča o najfotografisanijem selu Evrope
Na svijetu postoje gradovi koji su inspirisali filmove, mjesta po kojima su nastale pjesme i pejzaži koje su ovjekovječili najveći svjetski slikari. Međutim, postoji veoma malo naselja koja su ostavila toliko snažan utisak da je neko odlučio da ih doslovno izgradi ponovo, hiljadama kilometara od njihovog izvornog doma. Upravo se to dogodilo Hallstattu, malom austrijskom selu smještenom između strmih alpskih padina i mirne površine istoimenog jezera.
Nož koji postaje bolji što više stari
U radionici u Sakaiu, blizu Osake, jedan čovjek provede cijeli radni vijek radeći samo jednu stvar: oštri. Ne kuje, ne oblikuje dršku, ne bira čelik - samo brusi oštricu, na nizu sve finijih brusnih kamenova, sve dok ivica ne postane toliko precizna da klizi kroz meso ribe bez otpora.
Sedam muškaraca koji su promijenili način odijevanja
Kamera se približava. Cary Grant izlazi iz automobila, zakopčava sako jednim pokretom i, bez ijedne suvišne geste, ulazi u kadar kao da je odijelo dio njegove kože, a ne komad odjeće koji je jutros obukao. Publika to ne primjećuje kao stil. Publika to jednostavno doživljava kao njega. Upravo je to razlika između čovjeka koji nosi modu i čovjeka koji je, bez namjere, postaje.
Kako su Wayfarer naočale postale simbol pop kulture
Kada je James Dean šetao ulicama Los Anđelesa, Tom Cruise plesao po dnevnoj sobi u bijeloj košulji, a braća Blues prvi put izašla na scenu u crnim odijelima, publika nije pamtila samo njihova lica. Pamtila je i naočale.
Žene koje su redefinisale eleganciju
Moda se mijenja brže nego ikada. Svake sezone pojavljuju se nove boje, novi krojevi i nova pravila koja već nekoliko mjeseci kasnije postaju zastarjela. Međutim, prava elegancija nikada nije zavisila od trendova. Ona nije stvar onoga što se nosi, već načina na koji se odjeća nosi.
Lovci na tornada: Zašto neki ljudi voze pravo prema oluji od koje svi drugi bježe
Na američkim Velikim prerijama postoji mala zajednica ljudi koja, kada meteorolozi izdaju upozorenje na tornado, ne traži sklonište. Naprotiv, oni pune rezervoare, provjeravaju radare i kreću prema mjestu gdje se priroda sprema da pokaže svoju najrazorniju moć. Njih ne pokreće želja za opasnošću, već fascinacija jednim od najspektakularnijih fenomena na Zemlji.
Surfovanje na vulkanskom pepelu: Adrenalin na obroncima Cerro Negra
Daryn Webb je 2004. godine stajao na vrhu Cerro Negra i tražio brži način da siđe. Već je probao dasku za surfovanje. Probao je i snoubord. Kada ni jedno ni drugo nije radilo kako je zamislio, po priči koja i danas kruži Leónom, pokušao je i sa vratima od frižidera.
Put oko svijeta bez aviona – Da li je to još moguće?
Postoji trenutak na gotovo svakom aerodromu kada putovanje prestaje biti putovanje, a postaje puka logistika. Nekoliko sati nakon polijetanja izlazimo na drugom kraju svijeta, često bez jasnog osjećaja koliko smo zapravo daleko stigli. Vrijeme se mijenja, jezici postaju drugačiji, ali prostor između dvije tačke kao da nestaje.
Od Banjaluke do svih svjetskih mora: Kad se hedonizam pretvori u profesiju
Putovanja, hrana i piće srž su posla kojim se bavi Banjolučanin Andrej Slavnić koji se, kao stručnjak za vina, ukrcao 2016. godine na kruzer jedne od najprestižnijih svjetskih kompanija „Viking Ocean Cruises“, a potom zaplovio svjetskim morima.
Staza iznad ponora: Avantura koja ubrzava puls i najhrabrijima
Prvi korak djeluje sasvim običan. Već nekoliko metara kasnije ispod vas zjapi više od stotinu metara praznine, a uska drvena staza priljubljena uz okomite litice postaje jedina veza između dvije strane kanjona.
Zašto sve više putnika mijenja ležaljku za planinarske cipele
Nekada je idealan odmor podrazumijevao sedam dana na plaži, hotelski bazen i ležaljku rezervisanu već u ranim jutarnjim časovima. Danas se slika mijenja. Sve više ljudi bira odmor koji će ih pokrenuti, odvesti na planinske vrhove, kroz kanjone, šumske staze i netaknutu prirodu. Putovanja više nisu samo bijeg od svakodnevice već su postala prilika za nova iskustva, lične izazove i stvaranje uspomena koje ostaju mnogo duže od preplanulog tena.
Vozili smo najstariji automobil u BiH: Priča o Dodgeu iz 1921. godine
Zamislite da se vozite u kabrioletu koji pokreće benzinski motor od 3.500 „kubika“, košta više od 100.000 KM, a nema sigurnosne pojaseve, radio, „žmigavce“! Ekipa HEDONIST magazina imala je upravo tu čast, zahvaljujući gostoprimstvu Miladina Savičića iz Laktaša, vlasnika najstarijeg i najneobičnijeg automobila u BiH.