Dubrovnik kroz oči lokalca: Grad koji se ne gleda, nego živi

Kako ističe turistički vodič Ivan Vuković, koji je proputovao 135 zemalja svijeta, Dubrovnik se ne može posmatrati samo kroz njegove zidine i poznate vizure.

"Na prvoj sam liniji grada, predstavljam ga svim srcem"

„Dubrovnik je jako specifičan, kao lokacija, kao ljudi koji tu žive i cjelokupan način života. Mali Grad za ‘pomalo’ stil života. Pokušavam ga svakome strancu prikazati kroz moje ‘lokalne naočale’“, kaže Vuković.

Grad koji ostavlja „wow“ efekat

Iako je obišao gotovo cijeli svijet, upravo ga Dubrovnik, priznaje, uvijek iznova vraća istom osjećaju pripadnosti. Za njega, grad nije samo lijep - on je i ličan.

„Nakon proputovanih 135 zemalja svijeta mogu reći da Dubrovnik nije samo biser, već i dragulj Jadrana. Iako smo postali žrtva vlastitog uspjeha, to je savršeno mjesto za život koje nudi sigurnost“, ističe on.

Jedan od trenutaka koji se, kako kaže, ne zaboravlja jeste prvi susret s gradom.

„Onaj ‘wow’ efekat kad prvi put vidite Dubrovnik iz aviona ili automobila nešto je neponovljivo. Samo nekoliko puta u životu sam to osjetio u svijetu“, dodaje Vuković.

Lokalni ritam i mali rituali

Ali ono što Dubrovnik čini posebnim, prema njegovim riječima, nije samo izgled grada, već način života njegovih stanovnika. Lokalni ritam daleko je od užurbanosti velikih turističkih centara.

Lokalci ovdje vole spora jutra, duga ispijanja kava i socijalizaciju. ‘Pomalo’ je način života, a uz to ide i ‘fjaka’. To su upravo oni detalji koje posjetioci najčešće ne primijete.

Stranci, kaže, često ne razumiju te male rituale koji čine svakodnevicu.

„Stranci ne znaju te naše male rituale i volim im ih približiti dok im pokazujem neturističke dijelove Grada“, ističe Vuković.

Dubrovnik kao dom i sigurnost

Za Ivana Dubrovnik je prije svega dom.

„Doma je doma. Dubrovnik je moj dom. Mislim da čovjeku treba osjećaj pripadnosti, negdje gdje se može vratiti čak i kad stvari ne krenu svojim tokom“, kaže on, naglašavajući emotivnu vezu sa gradom.

I pored globalnog iskustva, Dubrovnik za njega ostaje mjesto koje se živi bez straha i u kojem se osjeća sigurnost.

„Svijet je lijepo mjesto, ali rijetki su gradovi kao Dubrovnik gdje nema beskućnika po ulicama, prosjaka, opasnih četvrti i gdje možeš slobodno šetati. Sigurnost je ono što ga čini još poželjnijom destinacijom“, dodaje.

Posao koji je više od posla

Posao turističkog vodiča, koji radi više od 20 godina, za njega nikada nije bio samo posao.

„Na prvoj sam liniji grada, predstavljam ga svim srcem i u većini slučajeva mi se ne čini kao posao, nego kao strast. A vjerujte mi - strast i jeste“, kaže Vuković.

Priče koje dijeli s posjetiocima, kako objašnjava, ključ su razumijevanja grada.

„Obožavam pričati priče o gradu, praviti konekcije kroz priče sa turistima da ga lakše razumiju. I onda ga više cijene“, ističe on.

Rakija kao simbol susreta

Na kraju, dio dubrovačkog duha za njega je i jednostavan simbol gostoprimstva.

„Rakija spaja ljude. Možete izgladiti većinu nesporazuma s njom, a dobra je i za dezinfekciju“, zaključuje uz osmijeh.

Dubrovnik tako ostaje više od destinacije: grad koji se ne obilazi, nego živi.

• Piše: Anđelka Marković / HEDONIST
• Fotografije: Instagram / Dubrovnik tourist guide