

Moda najbolje funkcioniše onda kada prestane da bude samo ono što se nosi i postane dio prostora u kojem živimo. U tom trenutku ulica više nije samo ulica, već pozornica, a publika postaje dio događaja. Upravo takav koncept donosi Elite Fashion Connection, koji će 12. septembra Banjaluku pretvoriti u otvorenu modnu scenu.

Ispred gotovo svake berbernice na svijetu i danas se vrti isti simbol - crveno-bijela spirala, toliko poznata da je skoro niko više i ne primjećuje. Malo ko zna da ta spirala nikada nije bila ukras. Bila je reklama, i to za nešto mnogo neprijatnije od šišanja.

U radionici u Sakaiu, blizu Osake, jedan čovjek provede cijeli radni vijek radeći samo jednu stvar: oštri. Ne kuje, ne oblikuje dršku, ne bira čelik - samo brusi oštricu, na nizu sve finijih brusnih kamenova, sve dok ivica ne postane toliko precizna da klizi kroz meso ribe bez otpora.

Kamera se približava. Cary Grant izlazi iz automobila, zakopčava sako jednim pokretom i, bez ijedne suvišne geste, ulazi u kadar kao da je odijelo dio njegove kože, a ne komad odjeće koji je jutros obukao. Publika to ne primjećuje kao stil. Publika to jednostavno doživljava kao njega. Upravo je to razlika između čovjeka koji nosi modu i čovjeka koji je, bez namjere, postaje.

Kada je James Dean šetao ulicama Los Anđelesa, Tom Cruise plesao po dnevnoj sobi u bijeloj košulji, a braća Blues prvi put izašla na scenu u crnim odijelima, publika nije pamtila samo njihova lica. Pamtila je i naočale.

Moda se mijenja brže nego ikada. Svake sezone pojavljuju se nove boje, novi krojevi i nova pravila koja već nekoliko mjeseci kasnije postaju zastarjela. Međutim, prava elegancija nikada nije zavisila od trendova. Ona nije stvar onoga što se nosi, već načina na koji se odjeća nosi.

Većina kuća projektovana je da u njima neko živi. Nekoliko njih otišlo je mnogo dalje - promijenile su način na koji cijeli svijet razmišlja o prostoru, svjetlosti i odnosu čovjeka prema prirodi. Nisu bile najveće ni najskuplje, ali su postale prekretnice u istoriji arhitekture. Ovo je pet kuća bez kojih bi savremeni dom danas izgledao potpuno drugačije.

Dana 20. jula 1969. godine više od 600 miliona ljudi širom svijeta sjedilo je ispred televizora čekajući trenutak koji nijedna prethodna generacija nije mogla ni zamisliti. Crno-bijela slika bila je mutna, signal je povremeno nestajao, a glasovi iz svemira dopirali su uz šum i prekide. Ipak, niko nije skretao pogled. Svijet je čekao da čovjek prvi put zakorači na drugo nebesko tijelo.

Mercedesovi automobili, naročito oni sportski, još od tridesetih godina prošlog vijeka poznati su kao „srebrne strijele“. Ali, mercedes koga u garaži čuva Banjalučanin Velimir Tamamović više liči na zlato. Zapravo, na ćup prepun zlata starog 71 godinu. Po vrijednosti, po boji, ali i namjeni. Ako bude kako je planirano, jedni vasnik nakon Velimira biće njegov sin, jer za kupce ovaj automobil nema cijenu. Pravo porodično blago!

Ako ste ikada u Italiji poslije ručka naručili kapućino, velike su šanse da vas konobar nije čudno pogledao. Naprotiv, poslužiće vam ga bez riječi. Ali, gotovo sigurno će odmah znati da niste Italijan.

Postoji malo proizvoda koji su uspjeli da nadžive svoju prvobitnu namjenu i postanu dio identiteta jedne zemlje. Vespa je upravo jedan od njih. Tokom gotovo osam decenija postojanja prerastala je u mnogo više od skutera - postala je simbol italijanskog načina života, nezaobilazan detalj filmskih klasika, modna ikona i jedan od najprepoznatljivijih proizvoda evropskog dizajna.

U elegantnom ambijentu Vinarije “Fazan” predstavljena je “Aurora”, nova hidratantna krema na bazi kraljevskog tamjana, nastala saradnjom Kuće tamjana Kaya iz Banje Luke i Lumine - Kuće tamjana i prirodnih proizvoda iz Novog Grada.

Postoje ljudi koji prate svaki modni trend i oni koji nikada ne razmišljaju previše o tome šta će obući. Ipak, stil nema mnogo veze sa skupom garderobom, poznatim brendovima ili brojem komada u ormaru. Pravi stil mnogo češće prepoznajemo po sitnicama koje djeluju potpuno prirodno.

Ljeto je možda jedino godišnje doba kada čovjek zaista shvati koliko mu malo stvari treba da bi se osjećao dobro. Dok ostatak godine provodimo okruženi obavezama, rokovima, sastancima i prepunim ormarićima, nekoliko dana odmora podsjeti nas da su najljepši trenuci često i najjednostavniji. Dobra terasa uz more, jutarnja kafa u gradu koji ne poznajemo dovoljno dobro, večernja šetnja bez plana, pogled na horizont iz hotelske sobe...

Neke ljude prepoznajemo po osmijehu. Neke po glasu. Neke po načinu na koji hodaju. A postoje i oni koje pamtimo po naočarima. Dovoljno je pogledati fotografiju mladog Jamesa Deana kako sjedi naslonjen na automobil sa tamnim naočarima na licu. Ili Stevea McQueena na motociklu. Ili Giannija Agnellija na jahti. Često se ni ne sjećamo šta su tog dana nosili, ali se sjećamo naočara.

Na papiru, Porsche djeluje kao savršena definicija njemačke discipline: preciznost, inženjerska opsesija detaljem, gotovo matematička posvećenost vožnji. Međutim, najljepši Porsche momenti rijetko imaju veze sa disciplinom.

Postoji trenutak kada luksuz prestane da bude glasna demonstracija statusa i postane nešto mnogo suptilnije. Nešto što ne traži pažnju, ali je ipak dobija. U svijetu mode, automobila i enterijera taj trend već godinama nosi ime “quiet luxury” i označava estetiku diskretnog luksuza u kojoj kvalitet govori više od logotipa.

Krstili su ga raznim sloganima: „Svi automobili se voze, samo se fićo voli”, „Na njemu su naši očevi naučili da voze”, „Automobil koji je motorizovalo Jugoslaviju”... Uvijek je bio i ostao skroman, poseban, neponovljiv. Kratko i jasno – FIĆO.

Titulu najboljeg novog hotela na svijetu ove godine ponio je Collegio alla Querce, Auberge Resorts Collection - elegantno utočište smješteno na brdima iznad Firence, koje je već po otvaranju postalo jedna od najzapaženijih adresa u svijetu hotelijerstva.