

Banjalučka zanatska pivara The Master Craft Brewery (skraćeno MCB) jedina je u Bosni i Hercegovini koja ima sopstvenu proizvodnju u okviru prodajnog objekta, takozvanog tap room-a. Iako je craft kultura u regionu prilično zastupljena, u Banjaluci i Bosni I Hercegovini sve je još u najranijoj fazi razvoja.

Ako dođete u Sidnej, nemojte probati kengura sa roštilja. Zabasate li na ulice Sao Paula, zaboravite na govedinu sa žara. Ukoliko vas put nanese u Grad svjetlosti, nemojte odmah s vrata iskati parisku šniclu. U sva tri grada, naime, možete da naručite i da probate daleko bolju deliciju - banjalučki ćevap!

Postoje ukusi na koje smo navikli. I postoje oni koji nas iznenade već pri prvom zalogaju. Kombinacija slatkog i slanog dugo je bila rezervisana za hrabre, ali danas sve više postaje pravilo, a ne izuzetak. Jer upravo na toj granici kontrasta nastaju najzanimljiviji gastronomski doživljaji. To nije slučajnost. To je igra balansa.

Rastu samo pod zemljom, rijetki su i teško se pronalaze. Baš kao i sa zlatom, da biste došli do njih, morate poprilično da se potrudite, da kopate, da dobro znate šta tražite, i to je dio njihove velike privlačnosti.

U moru digitalnog sadržaja, gdje se svakodnevno smjenjuju trendovi i preporuke, pojavio se profil koji uspije da spoji autentičnost, strast i iskrenu ljubav prema hrani. Upravo takvu priču donosi Viktor Kuharić, autor Instagram stranice "Dobra Mjesta".

Srpski pjesnik Đorđe Nešić govorio mi je jedared o svojim studentskim danima u Osijeku. Dan bi, govorio je, počinjao espresso kafom u „Superu”, a nastavljao se pićem u restoranu „IPK” na korzu.

Postoje gradovi koje pamtimo po arhitekturi, muzejima ili istoriji. Ali postoje i oni koje pamtimo po mirisima. Po dimu sa roštilja koji izlazi iz malih kolica na uglu ulice, po začinima koji se šire kroz noćni vazduh i po jednostavnim jelima koja se jedu stojeći, na brzinu, ali se pamte cijeli život.

U srcu ravnica Vojvodine, u Čurugu, nastaju sirevi koji spajaju tradiciju i kvalitet. Zorica Radišić, iz mljekare Farmer sirevi, vodi nas kroz priču o autentičnim proizvodima, među kojima je Ambasador, pravi dragulj kolekcije.

U gradu sunca, kamena i vina, pod krošnjama stoljetnih platana, simbolu Trebinja, ovog proljeća ponovo se susreću vino, hrana i prijatelji. Treće izdanje festivala Wine Fine Trebinje biće održano 2. maja, potvrđujući kontinuitet i rast manifestacije koja podiže standarde vinske i gastronomske scene regiona.

Braća Milan i Tomo Božičković, dobro poznata imena iza gastro/food YouTube kanala “ŠtaDaJedem?“, već godinama istražuju najbolja mjesta za pojesti kvalitetan zalogaj u Beogradu i okolini. U cijelu priču, kako kažu, ušli su iz želje da ekranizuju ono što su i inače voljeli da rade u slobodno vrijeme - da otkrivaju nove restorane i prate preporuke poznanika oko toga gdje je po njima najbolja hrana u gradu.

U svijetu koji se neprestano mijenja i juri za trendovima, postoje mjesta koja ostaju vjerna onome najvažnijem - emociji, jednostavnosti i istinskom ukusu. Jedno od takvih mjesta je Basile Pizzeria u Australiji, iza koje stoje Dora i Vito, dvoje entuzijasta koji su italijansku tradiciju pretočili u savremenu, multikulturalnu priču.

Za čitaoce magazina Hedonist, koji uživaju u pričama o vrhunskim ukusima i porijeklu hrane, Hercegovina nudi posebnu adresu - mljekaru Perfetto Plus iz Nevesinja. Više od dvadeset godina ovaj porodični biznis stvara mliječne proizvode oslonjene na tradicionalne recepte hercegovačkog kraja i pažljivo birano domaće mlijeko, gradeći reputaciju jednog od najcjenjenijih proizvođača u Istočnoj Hercegovini.

Pariz nije grad koji voli objašnjavanja. Naročito za stolom. Ovdje se ne jede da bi se jelo, nego da bi se bilo prisutno. Ako želiš da te konobar pogleda kao lokalca, postoje neka nepisana pravila. Nisu stroga. Ali jesu važna.

Najtraženija domaća mesna delicija je pršut. Tajna ovog gastronomskog specijaliteta je u bogatoj aromi, intenzivnoj boji i čvršćoj ali i sočnoj, lagano slanoj teksturi. Jedan je od nezaobilaznih amblema tradicionalne hercegovačke trpeze. Hercegovački pršut je nastao sušenjem svinjske butke na dimu i buri. Zbog svog specifičnog ukusa i neobičnog načina dobijanja smatra se jednim od najoriginalnijih proizvoda hercegovačke kuhinje, a samim tim je postao nezaobilazan dio turističke i ugostiteljske ponude.

Destilerija „Paljanka“ je porodična destilerija koja se fokusira na tradicionalnu proizvodnju voćnih rakija koristeći kvalitetno domaće voće i tradicionalne metode u kombinaciji sa savremenom tehnologijom za postizanje stabilnog i bogatog ukusa.

Na pola puta između Aljmaša i Erduta nalazi se Dalj Planina, lesno uzvišenje dugo desetak kilometara. Na sredini tog pravca, u blizini tačke sa koje se vide dva Dunava, nalazi se kuća „na sprat“, sa dva balkona, a niže kuće, u dva reda, prema cesti jure goropadni voćnjak i mirisni vinograd. Pored kuće je garaža u kojoj deda čuva alat i pecarošku opremu, a pored garaže je podrum u kojem se hlade i od sunca čuvaju ajvari, pekmezi i vino.

Ponekad se pravi hedonizam može smjestiti na jedan tanjir. Pažljivo složena plata zrelih sireva, suhomesnatih proizvoda, toplog hljeba i čaše dobrog vina nije samo obrok — to je mali ritual. Onaj koji vas natjera da usporite, isključite se i zaista uživate u trenutku, bez žurbe i distrakcija.

Na Instagramu se nedavno pojavio profil Secret taster – “tajni degustator” – iza kojeg stoji grupa gurmana, sladokusaca i ljubitelja dobre kapljice i ukusne hrane. Njihov koncept je jednostavan: u ugostiteljske objekte ne idu pozvani, ne predstavljaju se, sami plaćaju svoje račune i žele da budu usluženi kao i svaki drugi gost.

Postoji nešto posebno u večeri pripremljenoj samo za dvoje — atmosfera je intimnija, okus je bogatiji, a svaki detalj postaje dio malog rituala. Ne morate biti chef niti provesti sate u kuhinji da biste napravili jelovnik koji izgleda kao fine dining. Potrebni su samo pravi odabir namirnica, malo estetike i ljubav prema momentu.