
Ko god je iole upoznat sa modnom industrijom na našim prostorima, zasigurno zna za ime ASHOK MURTY. On je školovani arhitekta, koji se igrom slučaja upustio u modnu industriju i postao itekako priznat u svojoj oblasti djelovanja.

Postoje gradovi koji vas ne osvoje odmah. Ne nude razglednice koje vrište, nemaju redove ispred „must-see“ atrakcija i rijetko se nalaze na listama najpoželjnijih destinacija. Upravo zato su posebni. Oni se ne nameću na prvu, već vas osvajaju polako, tiho, gotovo nenametljivo, kao dobra knjiga kojoj se stalno vraćate.

Destilerija „Paljanka“ je porodična destilerija koja se fokusira na tradicionalnu proizvodnju voćnih rakija koristeći kvalitetno domaće voće i tradicionalne metode u kombinaciji sa savremenom tehnologijom za postizanje stabilnog i bogatog ukusa.

Na pola puta između Aljmaša i Erduta nalazi se Dalj Planina, lesno uzvišenje dugo desetak kilometara. Na sredini tog pravca, u blizini tačke sa koje se vide dva Dunava, nalazi se kuća „na sprat“, sa dva balkona, a niže kuće, u dva reda, prema cesti jure goropadni voćnjak i mirisni vinograd. Pored kuće je garaža u kojoj deda čuva alat i pecarošku opremu, a pored garaže je podrum u kojem se hlade i od sunca čuvaju ajvari, pekmezi i vino.

U vremenu kada se produktivnost mjeri brojem sati provedenih ispred ekrana, a uživanje često odgađa za vikend, godišnji ili “jednog dana”, work-life balance postao je jedna od najčešće pominjanih, ali i najpogrešnije shvaćenih fraza modernog života.

Kada spojite Atlantik i Sredozemlje, more i kopno, sunce i jake okeanske kiše, te običaje i život ljudi sa Pirinijeskog poluostrva dobijete miks maksimalnog uživanja. Portugal, pomorska zemlja sa bogatom istorijom, tradicijom i ponosnim narodom, pravo su otkrovenje za većinu ljudi koji po prvi put dođu u ovaj dio svijeta. Za Balkance pogotovo.

Ponekad se pravi hedonizam može smjestiti na jedan tanjir. Pažljivo složena plata zrelih sireva, suhomesnatih proizvoda, toplog hljeba i čaše dobrog vina nije samo obrok — to je mali ritual. Onaj koji vas natjera da usporite, isključite se i zaista uživate u trenutku, bez žurbe i distrakcija.

Božićni i novogodišnji praznici iznova donose radost, bez obzira na vrijeme u kojem živimo. U svijetu koji je sve brži, glasniji i zahtjevniji, praznici ostaju rijetki trenuci u kojima se vraćamo sebi, porodici i onim malim ritualima koji daju smisao svakodnevici. U toplini doma, uz šarenilo jelke, svjetlost badnjaka ili ukus slavskog kolača, praznici nas podsjećaju na ono što je zaista važno.

Kada smo bili djeca, hobiji su bili spontani. Trčanje po dvorištu, sakupljanje sličica, crtanje po margini sveske – sve je to bilo prirodan dio života. Odrasli, međutim, često izgube tu iskru. Tempo života ubrzava se do te mjere da se slobodno vrijeme pretvara u listu obaveza, a zadovoljstvo u luksuz koji se odgađa.

U svijetu koji stalno traži brzinu — brže odgovore, brže rezultate, brže korake — polako živjeti postalo je luksuz. “Slow living” nije trend koji se prati, već izbor koji se živi. To je odluka da dan prođe sporije, mekše i smislenije, bez osjećaja da nas vrijeme progoni.

U svijetu u kojem stalno jurimo — za obavezama, rokovima, očekivanjima — lako zaboravimo da pravi užitak često ne dolazi iz velikih događaja. Ponekad je dovoljan mali ritual, kratka pauza ili sitnica koja nam izmami osmijeh. Mikro hedonizam je upravo to: umjetnost da uživamo u malim trenucima, svaki dan.

Na Instagramu se nedavno pojavio profil Secret taster – “tajni degustator” – iza kojeg stoji grupa gurmana, sladokusaca i ljubitelja dobre kapljice i ukusne hrane. Njihov koncept je jednostavan: u ugostiteljske objekte ne idu pozvani, ne predstavljaju se, sami plaćaju svoje račune i žele da budu usluženi kao i svaki drugi gost.

Postoji nešto posebno u večeri pripremljenoj samo za dvoje — atmosfera je intimnija, okus je bogatiji, a svaki detalj postaje dio malog rituala. Ne morate biti chef niti provesti sate u kuhinji da biste napravili jelovnik koji izgleda kao fine dining. Potrebni su samo pravi odabir namirnica, malo estetike i ljubav prema momentu.

Postoje ljudi koji prvu jutarnju kafu doživljavaju kao gorivo – i oni koji je doživljavaju kao ritam. Kao trenutak sabiranja, kao malu privatnu ceremoniju. Način na koji pijemo prvu šoljicu dana često govori više o nama nego što mislimo: o tempu života, navikama, karakteru, pa čak i o tome kako se nosimo sa stresom.

Tartuf nije običan sastojak — on je događaj. Miris koji se osjeti i prije nego što ga ugledamo, tekstura koja se topi na toploj tjestenini, i luksuz koji svaki zalogaj pretvara u ritual. Jesen je vrijeme kada se ova dragocjena gljiva pojavljuje u svom punom sjaju, podsjećajući nas da priroda najbolje darove čuva za kraj godine.

U svijetu gastronomije, nekada je važilo pravilo: što je tanjir puniji — to je obrok bolji. Danas, hedonisti znaju da je istina potpuno suprotna. Najveći luksuz često se krije u malim zalogajima.