
Jutro je polako svitalo nad industrijskom Engleskom. Gust dim iz dimnjaka fabrika prekrivao je nebo iznad Birminghama, Mančestera i Lestera, dok su prve lokomotive uz zaglušujući zvuk prolazile kroz krajolik koji se mijenjao brže nego ikada ranije. Fabrike su gutale hiljade radnika, gradovi su rasli iz dana u dan, a željeznica je spajala mjesta koja su donedavno bila udaljena danima putovanja kočijama.

Putovanja, hrana i piće srž su posla kojim se bavi Banjolučanin Andrej Slavnić koji se, kao stručnjak za vina, ukrcao 2016. godine na kruzer jedne od najprestižnijih svjetskih kompanija „Viking Ocean Cruises“, a potom zaplovio svjetskim morima.

Priča o ljubavi prema vinu i neraskidivim prijateljstvima jedno od svojih otjelovljenja pronašla je podrumu vinarije „Andrija“ u selu Paoča kod Čitluka u kojoj za one najbliže i najdraže postoji nešto što se zove „banka vina“.

Inovativnost njegovih deserta ostavlja bez daha, stoga ne čudi što je mnogima prva asocijacija na moderno poslastičarstvo na ovim prostorima. Učio je od najboljih i najbolje uspio oduševiti. Njegove kreativne slastice došle su i do nepca čuvenog regionalnog kuvara Steve Karapandže, kojem je bio partner u kuhinji. Mladi Banjalučanin Stefan Ilić svojim desertima otvara vrata potpuno novog slatkog svijeta, u kojem se spajaju kulinarstvo i umjetnost.

Ako ste ikada u Italiji poslije ručka naručili kapućino, velike su šanse da vas konobar nije čudno pogledao. Naprotiv, poslužiće vam ga bez riječi. Ali, gotovo sigurno će odmah znati da niste Italijan.

Dok pojedine zemlje upoznajemo kroz muzeje, druge kroz hranu, a Italiju često prvo upoznamo kroz filmove. Njene uske kamene ulice, trgovi okupani suncem, miris espressa, vinogradi Toskane i obala Amalfi čine da poželite spakovati kofere već nakon prve scene.

Parkiran na travnjaku, okupan junskim suncem, u neboplavoj boji i sa crnim krovom, izgledao je kao džekpot od milion dolara. Automobilski sladokusci znaju da on to zaista i jeste, jer u moru današnjih jednoličnih limuzina, ovaj dragulj iz 1967. godine ima svoj karakter, ime i prezime: Mercedes - Benc SL 250 „pagoda“.

Postoje mjesta koja izgledaju kao da su nastala iz mašte slikara, a ne iz istorije. Gradići čije ulice djeluju kao scenografija filma, čije zidine čuvaju vijekove priča i gdje svaki ugao izgleda kao savršena fotografija. Jedno od takvih mjesta nalazi se u srcu Španije, daleko od gužvi Barselone, Madrida i Sevilje. Njegovo ime je Albarracín.

Septembar donosi događaj koji spaja ono što ljubitelji dobrog provoda najviše vole - vrhunsku gastronomiju, kvalitetno pivo, koncerte na otvorenom i atmosferu velikih evropskih food festivala.

Drvena plutajuća kućica na Drinskom jezeru, nazvana „Bajka“, smještena je u Međeđi, nedaleko od Višegrada. Gostima pruža mir i privatnost. To je mjesto za sunčanje i kupanje, roštiljanje, uživanje, mjesto koje je izolovano od gužve i neželjenih posjetilaca, a najzanimljivija je činjenica da se do splava dolazi isključivo čamcem.

Nekada je idealan odmor podrazumijevao sedam dana na plaži, hotelski bazen i ležaljku rezervisanu već u ranim jutarnjim časovima. Danas se slika mijenja. Sve više ljudi bira odmor koji će ih pokrenuti, odvesti na planinske vrhove, kroz kanjone, šumske staze i netaknutu prirodu. Putovanja više nisu samo bijeg od svakodnevice već su postala prilika za nova iskustva, lične izazove i stvaranje uspomena koje ostaju mnogo duže od preplanulog tena.

Nisu svi ljetni dani rezervisani za more, plaže i daleka putovanja. Mnogi od nas rade, ostaju u svom gradu ili odmor čuvaju za kasnije. Ipak, osjećaj odmora ne zavisi uvijek od destinacije. Ponekad je dovoljno da promijenimo ritam dana. Hedonizam nije pitanje kilometara, već načina na koji provodimo vrijeme.

Svoje mjesto u velegradu, gdje se sudaraju Dunav i Sava, tražili su vijekovima unazad milioni ljudi. U najveći grad nekadašnje velike države stotine hiljada je otišlo na školovanje ili privremeni rad, a ostali su zauvijek u Beogradu. Jovan Memedović, omiljeno TV lice regiona, autor emisije „Sasvim prirodno“, voditelj kviza „Potera“, glas razuma u sferi očuvanja prirode, rođen je i odrastao u srpskoj prestonici i uradio je nešto potpuno suprotno.

Postoje pića koja naručujemo iz navike i ona koja naručujemo zbog osjećaja koji nose sa sobom. Tokom ljeta razlika postaje još očiglednija. Jedna čaša može da nas na trenutak preseli na italijansku rivu, u mediteransku luku ili u hlad gradske bašte u kojoj se dan završava mnogo ljepše nego što je počeo.

Carske palate, muzeji i galerije, koncertne dvorane i operske kuće i veliki broj kultnih mjesta gdje su se neki od najvećih umova 18. i 19. vijeka okupljali i radili u gradu su na Dunavu. Više od 400 godina bio je središte Habsburške monarhije i Austro-Ugarskog carstva, danas je multikulturalan grad u srcu Evrope, a udaljen nam je svega nekoliko sati vožnje automobilom.

Na svijetu postoji vrlo malo ljudi čije ime ne treba dodatno objašnjavati. Marilyn Monroe jedna je od njih. Nije potrebno reći da je bila glumica. Nije potrebno navoditi filmove, godine ili biografske podatke. Dovoljna je jedna fotografija. Bijela haljina koju podiže vjetar iznad njujorške podzemne željeznice. Crveni ruž. Plava kosa. Osmijeh koji istovremeno djeluje zavodljivo i ranjivo.