Tri noći, jedan puls: Freshwave i univerzalni jezik muzike

Nekoliko sati nakon ponoći, kada se koncertne bine polako pretvaraju u prostor elektronske muzike, a festivalska noć ulazi u svoju najintenzivniju fazu, Kastel više ne djeluje kao tvrđava iznad grada. Zidine postaju kulisa, platoi se pretvaraju u plesne podijume, a hiljade ljudi, bez obzira na godine i muzičke ukuse, počinju da dišu u istom ritmu.

Upravo je takvu sliku tokom tri dana stvarao ovogodišnji Freshwave.

Četrnaesto izdanje festivala završeno je posljednjom festivalskom noći, ali njegov najvažniji trag nije u pojedinačnom nastupu, pjesmi ili setu. On je u atmosferi koja je nastajala između tri bine, u susretu različitih generacija i u činjenici da je jedan festivalski prostor ponovo uspio da objedini zvukove koji na prvi pogled pripadaju potpuno različitim svjetovima.

Nexus kao više od festivalske teme

Ovogodišnji koncept „Nexus“ označavao je vezu, središte susreta i mjesto na kojem se različiti pravci spajaju u jednu cjelinu. Na Kastelu je ta ideja tokom tri noći prestala da bude samo festivalski slogan.

Rok, hip-hop, alternativna i elektronska muzika dijelili su isti prostor, dok se publika kretala između bina prateći sopstveni ritam večeri. Neko je dolazio zbog koncerta, neko zbog DJ seta, neko zbog određenog žanra, a mnogi vjerovatno i bez preciznog plana šta će slušati nekoliko sati kasnije.

U tome i jeste jedna od posebnosti festivala. Njegova najbolja iskustva rijetko se mogu unaprijed isplanirati.

Jedan izvođač vodi prema drugom, jedan prostor prema drugom, a poznata pjesma može potpuno neočekivano postati soundtrack večeri koju niste namjeravali da provedete baš tako.

Posljednja noć između koncerta i plesnog podijuma

Završno veče na Main Stageu otvorio je Kosnik, nakon kojeg je nastupio Vojko V, dok je koncertni dio programa zaokružio Buč Kesidi. Energija njihovog nastupa savršeno se uklopila u atmosferu posljednje festivalske večeri, kada publika već zna da se približava kraj, ali upravo zbog toga svaki trenutak želi da traje malo duže.

Poslije ponoći glavni festivalski prostor preuzeo je elektronski zvuk. Na binu je izašao Nebs Jack, dok je završne sate 14. Freshwavea na Main Stageu obilježio DJ Jock.

Istovremeno, festival se nije gasio na preostale dvije bine. Svaka je tokom tri dana razvijala sopstveni identitet i privlačila publiku različitih afiniteta, ali između njih nije postojala stroga granica. Ljudi su prelazili iz jednog prostora u drugi, mijenjali žanrove i izvođače, tražeći onu tačku večeri koja će im ostati u pamćenju.

Festival nije samo ono što se događa na bini

Najzanimljiviji dio svakog velikog festivala često nije moguće pronaći u festivalskom programu. To je trenutak kada nepoznati ljudi zajedno pjevaju refren. Kada nekoliko hiljada ljudi reaguje na isti takt. Kada se grupa prijatelja, koja je na Kastel došla zbog potpuno različitih izvođača, na kraju večeri nađe na istom mjestu. Ili kada se na istom prostoru sretnu generacije koje inače rijetko dijele isti muzički događaj.

Freshwave je tokom tri noći upravo na tome gradio svoju atmosferu. Publika nije bila dekor festivalskog programa, već njegov aktivni dio. Pjevanje, ples, reakcije na izvođače i energija koja se neprekidno prenosila između bine i publike pretvorili su festival u zajedničko iskustvo, a ne samo niz nastupa.

Zato se „Nexus“ pokazao kao mnogo više od vizuelnog identiteta ovogodišnjeg izdanja. Bio je to opis onoga što se zaista događalo unutar zidina Kastela.

Kastel kao prirodna festivalska scena

Postoje prostori koji događaju daju karakter, a postoje i oni koji postaju njegov sastavni dio. Kastel pripada ovoj drugoj kategoriji.

Tokom dana istorijske zidine stoje kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Banjaluke. Kada padne noć, isti prostor dobija potpuno novu energiju. Svjetla, muzika i masa ljudi mijenjaju njegovu atmosferu, ali ne brišu ono što ga čini posebnim.

Upravo taj spoj istorije i savremene festivalske kulture jedan je od razloga zbog kojih Freshwave na Kastelu ima vizuelni identitet koji je teško ponoviti na bilo kojem drugom mjestu.

Tri noći tako postaju svojevrsni vremenski kontrast: tvrđava koja pamti vijekove, muzika koja nastaje danas i publika koja taj prostor koristi kao mjesto susreta.

Kada se muzika pretvori u zajedničko sjećanje

Posljednji jutarnji ritmovi označili su kraj još jednog Freshwavea. Bine su se ugasile, publika se razišla, a Kastel se vratio svom dnevnom licu.

Ali festivali poput ovog nikada se zapravo ne završavaju posljednjim tonom. Ostaju fotografije, kratki snimci u telefonu, razgovori o najboljem nastupu, slučajni susreti, pjesme koje će neko čuti nekoliko mjeseci kasnije i odmah se vratiti na jedno ljetno veče pod zidinama Kastela.

Upravo zbog toga festivalsko iskustvo ne može da se svede na lineup. Freshwave je i ove godine pokazao da muzika može biti tačka susreta potpuno različitih ljudi. Da tri bine mogu govoriti različitim jezicima, a da ih publika ipak razumije. I da nekoliko hiljada ljudi, makar na nekoliko ljetnih noći, mogu postati dio istog pulsa.

Nexus je ove godine bio ideja. Na Kastelu je postao iskustvo.

• Piše: Dejan Marić / HEDONIST