Large banner
Život

Pedeset godina Rockyja: Koliko je istine u najboljoj priči o uspjehu

[object Object]
Foto: United Artists-Allstar

Glumac bez novca napiše scenario za tri i po dana i odbije da ga proda bez uloge. Pedeset godina poslije, gotovo svaka tačka te priče ima i drugu verziju.

Na papiru je to savršena priča o uspjehu. Nepoznati glumac napiše scenario za tri i po dana, odbije ponudu da ga proda bez uloge, snimi film za nešto više od milion dolara, i taj film osvoji tri Oscara i zaradi 225 miliona. Ove subote navršava se pola vijeka od njegove premijere, održane 20. i 21. novembra 1976. u New Yorku, a biografski film I Play Rocky Petera Farrellyja (Anthony Ippolito glumi Stallonea, Matt Dillon njegovog oca) od 20. novembra ide u širu distribuciju. Pitanje koje film ne postavlja jeste koliko je od te priče uopšte provjerljivo.

Tri i po dana i jedan meč

To je najdokumentovaniji dio. Stallone je scenario napisao za tri i po dana, nedugo pošto je 24. marta 1975. u bioskopu gledao prenos meča Muhammada Alija i Chucka Wepnera. Malo ko je vjerovao da će Wepner izdržati, a on je Alija čak oborio u devetoj rundi, i pao tek u petnaestoj. Stallone je za New York Times rekao da je gledao meč i pomislio na snove koji propadaju, ali je uvijek odbijao da je Wepner bio uzor za Rockyja. Wepner ga je ipak tužio, a spor je okončan nagodbom za neotkriveni iznos. Rok te nagodbe i brojku ne zna niko osim njih dvojice.

Zasad je to sve što stoji iza čuvene brzine pisanja: Stallonova vlastita riječ, i jedna tužba.

Priča koju je napisao marketing

Ostatak legende je spornije polje. Prema uobičajenoj verziji, producenti i studio hvalili su scenario, ali su htjeli poznato lice, Redforda, O’Neala, Reynoldsa ili Caana, pa je Stallone ponude odbijao sve većim iznosima, od 265.000 do 360.000 dolara, zavisno od izvora. Producent Irwin Winkler potvrđuje da je studio htio zvijezdu.

Alex Ben Block objavio je 2006. izvještaj u kojem su bivši rukovodioci United Artistsa tvrdili nešto drugo. Gabe Sumner, tadašnji šef marketinga, rekao je da je priča o nepoznatom glumcu koji odbija da proda scenario bez uloge bila namjerna reklamna kampanja, uz izmišljeni iznos od 18.000 dolara koji se spominjao u javnosti. Prema Blocku, niko u studiju nije imao primjedbi na Stallonovu ulogu, a neki rukovodioci čak nisu ni znali kako izgleda. Tadašnji predsjednik studija Eric Pleskow dodao je da je priča odgovarala Stallonovom liku i da ju je s vremenom i sam prihvatio. Stallonovi predstavnici su tada odgovorili da stoje iza njegove verzije kao “tačne istine”.

Nije moguće utvrditi ko je u pravu, ali jedan podatak je nesporan i govori sam: Rocky je koštao oko 1.075.000 dolara, a reklamna kampanja 4,2 miliona. Studio je, dakle, u priču o filmu uložio četiri puta više nego u sam film. Taj ulog se isplatio, jer je Rocky zaradio 117 miliona u SAD i Kanadi i 225 miliona širom svijeta, uz povrat veći od 11.000 odsto.

Rocky Balboa staua/Wikimedia Commons
Rocky Balboa staua/Wikimedia Commons

Pas

Najpoznatiji detalj je pas. Stallone je više puta ispričao da je prije scenarija morao da proda bulmastifa Butkusa, a poslije uspjeha ga otkupio. Verzija se mijenjala. Na Instagramu 2017. napisao je da ga je prodao za 40 dolara ispred prodavnice 7-Eleven i da je novi vlasnik, znajući da je očajan, za povratak tražio 15.000. U intervjuu iz 2013. pas je otišao za 50 dolara, a vratio se za 3.000 i “nekoliko prijetnji”.

U toj verziji kupac je “Little Jimmy”. To je Jimmy Gambina, sin poznatog kalifornijskog trenera boksa, Stallonov trener za film i glumac koji u njemu igra Mickeyjevog pomoćnika Mikea.

Novinar Mike Sielski, u knjizi Going the Distance (St. Martin’s, 2026), objavljenoj i u izvodu na Slateu, donosi Gambininu verziju. Nikakve prodaje na ulici nije bilo. Tokom snimanja u Philadelphiji pas je boravio u hotelu, a Gambina ga je izvodio dok su ekipa i Stallone radili po 12 do 14 sati. Kasnije mu ga je Stallone, zabrinut zbog putovanja i novorođenčeta, poklonio. Kad je 1978. počeo Rocky II, nazvao ga je da mu treba pas, a Gambina je rekao da će ga vratiti samo ako njegov sin pristane. Gambina kaže da ga je priča pretvorila u čovjeka “koji je uzeo Slyju psa”, a da se on i Stallone ne govore od 2005.

Stallone je u mejlu Sielskom rekao da je Gambinu angažovao kao uslugu njegovom ocu, pravom treneru. Na tvrdnju o psu u dostupnom izvodu nema njegovog odgovora.

Slate je cijelu priču nazvao izmišljenom. To je prejako. Gambinina verzija je svjedočenje čovjeka s razlogom za gorčinu, bez dokumenata. Sigurno je samo da se iznosi mijenjaju svakim prepričavanjem i da kupac nije bio slučajni prolaznik, nego čovjek iz Stallonove ekipe. I još nešto: Stallone je želio da Rocky nosi Butkusa uz stepenice muzeja, ali je pas bio pretežak.

Šta je ostalo

Rocky nije prvi film snimljen Steadicamom, nego treći, poslije Bound for Glory i Marathon Man. Prvobitni scenario bio je mračniji, s rasističkim Mickeyjem i krajem u kojem Rocky namjerno gubi meč. Film je pobijedio Taxi Driver, Network i All the President’s Men, a 2015. članovi Akademije su rekli da bi danas nagradili posljednji.

Svaka od ovih legendi ima svoju provjerljivu stranu. Ali upravo zato je priča o psu najbolja: zbog toga što niko ne zna šta je istina, a svi je žele.

U filmu Rocky ne pobjeđuje. Gubi meč odlukom sudija i dobija ono što je tražio, da ostane na nogama do kraja. Priča o njegovom nastanku nikad ne gubi, i to je dovoljan razlog da je čitamo oprezno, i da je ipak volimo.