
U prva dva dijela ovog serijala pratili smo put od gangstera Velike depresije, preko Hičkokovih trilera i pobune šezdesetih, do trenutka kada su Spilberg i Lukas otkrili da film može biti događaj veći od same priče, a Holivud osamdesetih tu ideju pretvorio u industrijski model. U ovom, završnom dijelu, dolazimo do decenije u kojoj je taj model eksplodirao u toliko pravaca da je gotovo nemoguće reći da je ijedan žanr "pobijedio" - sve do trenutka kada je jedan ipak uspio.

U prvom dijelu ovog serijala pratili smo kako je Holivud, od gangstera Velike depresije preko noira poslijeratnih godina, do Hičkokove psihološke igre sa publikom pedesetih, gradio sistem zabave kakav danas prepoznajemo. Ali taj sistem, ma koliko izgledao stabilan, nosio je u sebi klicu sopstvene promjene. Šezdesete su tu promjenu pokrenule - a sedamdesete i osamdesete pretvorile su je u nešto što će oblikovati sljedećih pola vijeka popularnog filma.

Filmovi se mijenjaju zajedno sa publikom. Kada se pogleda istorija popularnog filma od tridesetih godina prošlog vijeka do danas, postaje jasno da se žanrovi ne smjenjuju slučajno. U vremenima krize publika traži bijeg, u nesigurnim periodima mračne priče, u tehnološkim revolucijama spektakl, a kada se promijeni način na koji ljudi gledaju filmove, mijenja se i ono što filmska industrija proizvodi.

Moda se mijenja brže nego ikada. Svake sezone pojavljuju se nove boje, novi krojevi i nova pravila koja već nekoliko mjeseci kasnije postaju zastarjela. Međutim, prava elegancija nikada nije zavisila od trendova. Ona nije stvar onoga što se nosi, već načina na koji se odjeća nosi.

Na svijetu postoji vrlo malo ljudi čije ime ne treba dodatno objašnjavati. Marilyn Monroe jedna je od njih. Nije potrebno reći da je bila glumica. Nije potrebno navoditi filmove, godine ili biografske podatke. Dovoljna je jedna fotografija. Bijela haljina koju podiže vjetar iznad njujorške podzemne željeznice. Crveni ruž. Plava kosa. Osmijeh koji istovremeno djeluje zavodljivo i ranjivo.

Postoje ljudi koji nikada nisu morali da glume harizmu. Kada bi ušli u prostoriju, atmosfera bi se promijenila prije nego što bi izgovorili prvu riječ. Marlon Brando bio je jedan od tih ljudi.

"Prvi put sam u Trebinju i potpuno me zadivljuje ljepota i bajkovitost ovog grada. Naročito me emotivnom čini činjenica da je ovim ulicama trčao dječak Nebojša Glogovac, koji će izrasti i biti jedan od najvećih glumaca kojeg su naši prostori ikada iznjedrili. Prelijep je ovo grad, sada razumijem zašto ga je Nebojša toliko volio, zašto je uvijek o njemu pričao i zašto je želio da se sa porodicom vrati da žive ovdje", priča legendarna srpska glumica Branka Katić, dok pod platanima ispijamo domaću lozu.

Hedonizam na filmu često se pogrešno poistovjećuje s pretjerivanjem i padom. Ipak, najzanimljiviji filmski hedonisti nisu oni koji sagorijevaju u višku, već likovi koji znaju kako da uživaju, u hrani, piću, estetici, razgovoru i samom trenutku. Njihov hedonizam nije bijeg od stvarnosti, već svjesni izbor životnog stila.