Voz u osmici: Priča o pruzi koja je pobijedila Šargan

Najbolje se vidi sa stanice Krst, i izgleda kao greška. Dvije pruge, jedna iznad druge, kao da idu svaka na svoju stranu. Zapravo je jedna. Zove se Šarganska osmica, a ime je dobila po petlji kojom se na 15,44 kilometra savlada 300 metara visine. Trasa se uvija i prelazi preko same sebe, pa na nekim mjestima voz dva puta prolazi kroz istu tačku, samo na drugom nivou.

Počelo je ratom

Prugu su 1916. počeli graditi Austrijanci, u žurbi, jer je Šargan bio svega devet kilometara od predratne granice. Radili su ruski i italijanski zarobljenici. Te godine se u tunelu ispod brda Budim urušio svod i zatrpao cijelu smjenu: poginulo je, prema dostupnim navodima, između 150 i 200 ljudi. Austrijanci su prekinuli radove, a mjesto se i danas zove Deveti kilometar, jer je toliko pruge bilo izgrađeno. Trasa je u Markovom Polju presjekla seosko groblje na dva dijela, i takvo je ostalo.

Poslije rata radovi su nastavljeni 1. marta 1921. u novoj državi, a tada je osmišlјena i osmica. Prvi voz do Vardišta prošao je 25. januara 1925. Posao je zaposlio oko 500 ljudi iz okoline, a sela su cvjetala jer se prodavalo sve, od mesa do drva. Pruga je imala 22 tunela, pet većih mostova i najduži tunel, nazvan Aleksandar I, od 1.666 metara, koji je tada bio najduži na uskotračnoj pruzi između Beograda i Sarajeva.

Pruga je radila skoro pola vijeka. Voz je od 1925. do 1974. spajao Beograd sa Sarajevom, Dubrovnikom i Zelenikom, a pošto je kolosijek uzak (760 milimetara), putovalo se sporo, kroz tunele, preko mostova i uz stalan miris dima parne lokomotive. Zatvorena je 28. februara 1974.

Povratak

Sve je počelo od jednog društva. Zavičajno udruženje Mokre Gore osnovano je 1994, a 1997. i 1998. organizovalo je akcije čišćenja trase i tunela. Država je 1999. unijela prugu u plan obnove, a iste godine prošao je i prvi voz. Zoran Đinđić je 2001, nakon vožnje restauriranim vozom, rekao da je ovo Švajcarska. Pruga je u punom saobraćaju od 1. septembra 2003.

Emir Kusturica je u blizini sagradio Drvengrad za film Život je čudo, a stanica Golubići bila je dio kulisa. Mokra Gora je 2021. proglašena za jedno od najboljih turističkih sela na svijetu (UNWTO). U sezoni 2017. na osmici je bilo 75.000 putnika, od kojih 25.000 stranaca, a 2019. rekordnih 88.000.

Kako se vozi

Voz se zove “Nostalgija”, ali ga svi znaju kao Ćiru. Prolazi kroz 22 tunela i preko pet mostova, a voda se u njima cijedi niz zidove. Prema Politici, na trasi ima 365 poznatih izvora, što objašnjava ime Mokra Gora. Na stanici Šargan nalazi se restoran uklesan u stijenu. Stanica Jatare je zanimljiva po tome što na njoj do 2022. nije prodata nijedna karta.

Jedan podatak je dobro znati unaprijed: redovne vozove vuče dizel lokomotiva. Parna lokomotiva JŽ 83-173 vozi samo na zahtjev, kao fakultativna.

Sezona

Ljetna sezona traje do kraja oktobra. Voz polazi iz Mokre Gore u 10.30 i 13.30, a od 15. juna do kraja avgusta i u 16.10. Od 1. do 15. novembra voz ide samo do Jatara, u 11.45. Karta za odrasle košta 1.500 dinara (od 1. februara 2026), za djecu starije od šest godina 750, a mlađa ne plaćaju ako ne zauzimaju posebno mjesto. Karte se kupuju na blagajni u Mokroj Gori ili na broj 031/800-003, a u pretprodaji najranije mjesec dana ranije.

Pruga je čekala 29 godina da joj neko vrati voz. Ako ove jeseni ne stignete, može sačekati i do proljeća.