Pariz i Ženevu zamijenila bajkom u hercegovačkom selu

Napomena uredništva: Tekst je dio HEDONIST arhive i objavljen je 2020. godine u drugom broju štampanog izdanja magazina.

U kući na kraju sela, do koje se dolazi uskim makadamskim putem kroz šumu, Laurence je pronašla svoj mir, uživanje, novi život, a dobila je i novo ime - Lola.

"Živjela sam u Parizu, zatim u Ženevi, ali sam uvijek ljeti dolazila ovamo, jer mi je bilo potrebno ovo uživanje, ova priroda i ovaj zrak. Rekla sam sebi da ću jednog dana živjeti ovdje. Tako sam odlučila i došla sam", ističe Lola.

Lola je po zanimanju fizioterapeut. To joj je bio jedini posao u Parizu i Ženevi, a nije ga se odrekla ni u selu Zovi Do. U zaseoku Piragići, ušuškanom u nevesinjske vrleti, Lola je stvorila pravi raj za posao i uživanje. Vjeruje da će baš ovdje jednog dana biti banja.

"Ovdje je moj terapijski centar, radim sve masaže, imam bazen i saunu. Sa pacijentima radim vježbe, ali ljudi ovdje dolaze i da uživaju, ako su pod stresom", kaže Lola.

Za njene fizioterapeutske majstorije čulo se u Nevesinju, pa Lola već ima svoje stalne pacijente. Ima i onih koji dođu samo da uživaju u miru, tišini i plavetnilu malog komada neba koje se vidi između ovih brda.

"Dvije godine stvaram ovo mjesto. Nije još gotovo. Planiram da sredim dvorište i još svašta da napravim", ističe Lola.

Malobrojni stanovnici ovog sela nisu vjerovali da će rođena Francuskinja ostati tu da živi. Kada je postavila temelje svoga, kako kaže, raja na kraju svijeta, svi su priskočili da pomognu. Komšije nisu blizu, ali mnogo znače.

"Moje komšije kažu da je super što sam tu, zadovoljni su i baš im je drago što opet neko živi ovdje. Mnogo sam im zahvalna što su mi pomogli i još mi pomažu", poručuje Lola.

Ona dodaje da je pola vijeka iz Francuske i Švajcarske dolazila na odmor u Zovi Do, a da je sada situacija obrnuta. Sigurna je da nevesinjske vrleti neće zamijeniti švajcarskim skijalištima, svjetlima Ajfelovog tornja i plažama Azurne obale.

"Za sve ovo trebalo je hrabrosti, ali sada je postalo čisti hedonizam", zaključuje Francuskinja iz sela Zovi Do kod Nevesinja.

Družina i raj

Lola u Hercegovini nije sama, ima svoju družinu koju je s ponosom predstavila – konj Indijanac i kobila Lasta graciozno šetaju oko bazena i saune, pas i mačka su nerazdvojni, a upoznali smo i pijetla Igora i njegove dame. Lola je zasadila sve što može da uspije u ovom kršu. Selo Zovi Do udaljeno je od Nevesinja više od 15 kilometara.

"U grad idem samo kada moram, jednom, najviše dva puta sedmično", kaže Lola za HEDONIST.

• Piše: Bojan Nosović / HEDONIST
• Tekst objavljen u magazinu HEDONIST 02, 2020. godine