
Na svijetu postoji vrlo malo ljudi čije ime ne treba dodatno objašnjavati. Marilyn Monroe jedna je od njih. Nije potrebno reći da je bila glumica. Nije potrebno navoditi filmove, godine ili biografske podatke. Dovoljna je jedna fotografija. Bijela haljina koju podiže vjetar iznad njujorške podzemne željeznice. Crveni ruž. Plava kosa. Osmijeh koji istovremeno djeluje zavodljivo i ranjivo.

Klasična knedla sa šljivom je svima dobro znana i mnogima je to omiljena poslastica, ali u posljednje vrijeme uživamo u mnoštvu drugih ukusa loptastog kolača. Knedle sa kajsijom, makom, pistacijom, čokoladom, sirom, voćnim punjenjem… Čak 14 vrsta i ukusa svojim gostima nude u banjalučkim lokalima „Gotiva knedle“, a među najpopularnijim su one sa nutelom

Slavni dalmatinski kuvar i zvijezda šou-programa “Tri, dva, jedan – kuhaj!” Ivan Pažanin važi za istinskog hedonistu, što je i dokazao ovih dana, spajajući svoje najdraže strasti: ukusnu hranu, dobro vino i odmor na roditeljskoj vikendici nedaleko od rodnog Splita.

Sa terasa starih kuća vise tepisi koji se suše na suncu. Ispod njih prolaze crni mercedesi iz devedesetih, hipsteri sa analognim fotoaparatima i žene koje nose hljeb umotan u papir još topao iz peći. Negdje iz podruma dopire elektronska muzika, a samo nekoliko ulica dalje starci igraju tavlu ispred prodavnice. Tbilisi ne djeluje kao grad koji je pažljivo planiran da osvoji turiste. I upravo zato osvaja.

Čini se da recept ne može biti jednostavniji: na cijeli kotlić za osam do deset osoba četiri kilograma ribe, šest i po litara vode, kašika soli, tri deci dumsta, četiri glavice luka. Kada kotlić počne da vri, valja sunuti tri kašike slatke i po volji ljute paprike. Pola sata vrenja. Ako ustreba, dodati još malo soli ili ljute paprike i gozba može da počne.

Postoje mjesta na Balkanu gdje se dan još uvijek ne završava gašenjem ekrana. Predveče, kada sunce omekša fasade i kada asfalt konačno prestane da vraća dnevnu vrelinu, ispred kuća se pojavljuju stolice. Najprije jedna. Pa druga. Onda neko iznese malu hoklicu. Neko donese pivo. Neko lubenicu. Neko samo ćutanje.

Dubrovnik je grad koji se često opisuje kao biser Jadrana, ali za one koji u njemu žive on je mnogo više od turističke razglednice. To je način života, ritam koji se ne žuri i svakodnevica u kojoj se sve svodi na jednostavnu filozofiju - „pomalo“.

Topla junska noć na terasi daljskog „Starog mlina”. Tamburaši namještaju alat, a dvadesetak metara dalje valja se moćni Dunav. Pod nadstrešnicom „letne kujʼne” vri pet ljutih kotlića. Obilazim glavnog kuvara i uz rakiju kradem kulinarske savjete: toliko luka na toliko ribe u toliko vode, ovoliko paprike i ovoliko soli tada i tada, nikako prije. I sve bi bilo kako treba, sve bi, dakle, bilo savršeno - fiš je taman ljut, a tambure taman nježne - da nije komaraca koji ulijeću i u vrele tanjire.

Postoje ljudi koji nikada nisu morali da glume harizmu. Kada bi ušli u prostoriju, atmosfera bi se promijenila prije nego što bi izgovorili prvu riječ. Marlon Brando bio je jedan od tih ljudi.

Robert Dacešin, putopisac iz Banjaluke koji je obišao više od pola svijeta, kaže za HEDONIST magazin da je oduvijek imao samo jednu želju – da stigne u Brazil i da prenoći u Rio de Žaneiru. Lomatao se po vozovima, spavao u autobusima, ali je konačno stigao tamo gdje je više od dvije decenije želio - na plažu Kopakabanu.

Postoje mjesta na svijetu koja djeluju kao da ne pripadaju ovom vremenu. Komodo ostrva u Indoneziji upravo su takvo mjesto - divlja, surova i gotovo nestvarna. Na njima živi stvorenje koje izgleda kao da je preživjelo još od doba dinosaurusa: čuveni komodo zmaj.

Vreli ljetni dani, koji će uskoro biti pred nama, idealni su za najfinije kremaste zalogaje, a stari dobri italijanski klasik kao da ima hiljadu lica. Dobro rashlađena, nježna, aromatična i nevjerovatno moćna Panna Cotta je sve što nam treba ove sezone.

Englezi često kažu da su golovi kao "dabldeker" autobusi - čekaš i čekaš, a onda se pojavi nekoliko zaredom. To najbolje zna Borčev Stojan Vranješ, koji je nedavno zabilježio 300. nastup za pomenuti banjalučki klub. Naš sagovornik je jedan od najtrofejnijih fudbalera grada na Vrbasu svih vremena, a sa crveno-plavima se domogao četiri šampionske titule u Premijer ligi BiH.

Postoje mjesta na svijetu koja ljudi ne posjećuju samo zbog odmora. Putuje se do njih zbog osjećaja. Zbog slike koju smo nekada vidjeli na ekranu, fotografije koja je djelovala nestvarno ili zbog one tihe potrebe da makar jednom stanemo pred pejzaž koji izgleda kao da ne pripada svakodnevici.

Danas su začini nešto što stoji na polici između soli i šećera. Mali detalj koji dodajemo gotovo usput, bez mnogo razmišljanja. Međutim, vijekovima su upravo ti sitni prahovi, sjemenke i kore bili među najvrijednijim stvarima na svijetu. Zbog njih su pokretane ekspedicije, otkrivani novi kontinenti, građene trgovačke rute i vođeni ratovi.

Nebojša Lakić, novinar, web dizajner, gurman i strastveni ljubitelj burgera iz Banjaluke, osnivač je sajta BurgerMania.rs, prvog specijalizovanog food blog o burgerima u regionu. Prema Lakićevim riječima, ideja za blog rodila se spontano, nakon zatvaranja popularnog lanca brze hrane McDonald's u Banjaluci 2015. godine.