Zdravko Mamić za HEDONIST: Na muziku sam dao dva ili tri miliona evra

Rekao je ovo u razgovoru za HEDONIST magazin Zdravko Mamić, nekadašnji broj jedan zagrebačkog Dinama, koji od 2018. živi u BiH, u opštini Čitluk, tačnije malom mjestu Međugorje. Osječki Županijski sud pravosnažno ga je osudio 2021. godine na šest i po godine zbog izvlačenja oko 116 miliona kuna iz toga kluba te nanošenje štete budžetu Hrvatske od 12,2 miliona kuna.

Napomena uredništva: Tekst je dio HEDONIST arhive i objavljen je 2021. godine u petom broju štampanog izdanja magazina.

On dodaje kako izbjegava otići na stadione, kaže, čisto iz nekakvog komfora, jer čim se negdje pojavi krene priča kako Mamić preuzima neki klub, a to nije tačno. Alfa i omega zagrebačkog Dinama važi za velikog hedonistu, a prva asocijacija na hedonizam za njega je molitva, pogotovo, kako kaže, zbog Međugorja koje ga je primilo raširenih ruku.

"Molitva je za mene hedonizam, čini me boljim čovjekom, smirenijim, moralnijim... Za mene je hedonizam i kad prolazim kroz ove hercegovačke vinograde, zatim kad jedem hranu „na kašiku“, kupus, sarma, sogan dolma... Ta jela ne odbijam! Ko hoće da me dovede u kuću, samo nek' spremi takva jela i dolazim", poručio je Mamić sa karakterističnim osmijehom.

Na prvi pogled možete primijetiti da popularni „Maminjo“ ima „dobru liniju“. Kaže da ima i do genetike, ali i do treninga.

"Mama mi ima 90 godina, a tata i djeda su umrli od infarkta. Tako da i ja počinjem da razmišljam o tim stvarima, o prevenciji. Nadam se da će me, kada je dužina života u pitanju, „baciti“ na maminu stranu. Inače, tri-četiri puta sedmično idem na fitnes. Puno šetam, tako se opuštam. Volim da pogledam dobru seriju, pročitam neki citat iz Biblije. Nisam „gutač knjiga“, ali poneku pročitam, jednostavno za sve što nisam imao vremena sada nastojim da upražnjavam", kaže naš sagovornik.

Zdravko Mamić ne voli alkohol, ali dodaje da zbog društva ponekad popije.

"Dobro podnosim piće, nemam problem s tim. Kad pijem, pijem isključivo vino, nikad „žestu“. Ovdje sam položio somelijerski kurs i sad se razumijem u vino, istraživao sam ga dosta. Kada sam bio mlad, jedan sjajni Sarajlija Rajko Dragić me je naučio kako da pijem. Svi nazdravljaju i piju, a Rajko samo prisloni ono vino na usne, pokvasi ih i nastavi. Poslije oko njega svi „mrtvi“ pijani, a on trijezan i odmoran ujutro na sastanku", otkriva Mamić.

Bivši prvi čovjek Dinama je emotivac, to ne krije. Uživa i u dobroj muzici, kaže da nekad sebe uhvati da dan provodi u ritmu pjesme koju čuje.

"Najviše me opušta muzika sa naših prostora. Živio sam u lijepa vremena, pomalo romantična. Često na youtubu puštam sebi pjesme, recimo Dragana Stojnića, Mikija Jevremovića, Miroslava Ilića, Lepu Brenu, Hanku Paldum, Terezu Kesoviju, da sad ne nabrajam... Iskreno, nisam neki poliglota, ali slušam i Bočelija, Pavarotija... Prosto osjećam ritam...", kaže on.

BMW 7 je automobil koji naš sagovornik trenutno vozi. Ipak, priznaje da ne pati od marke automobila, već voli sigurnost i komfor.

"Brzo vozim. Vozio sam različite automobile od Mercedesa, preko Jaguara, Bentlija... Nikad nisam glumio ludilo, već sam se ponašao u skladu sa svojim mogućnostima. Volio bih da svi imaju bolje auto od mene. Svako želi bolje auto, pa bolje je imati nego nemati", „alanfordovski“ ističe Mamić.

Talenat, odnosno dar za biznis i da „napravi“ pare jedan su od zaštitnih znakova Zdravka Mamića. Menažder broj jedan na ovim prostorima za HEDONIST magazin je otkrio tajnu uspjeha.

"Svoje talente sam kroz život usavršavao. Sa osam godina napravio sam prve preduzetničke korake u selu pored Bjelovara. Iznajmiljivao sam zaprežna kola i prevozio žito i kukuruz u silose i zato dobio nadnicu. Kasnije sam prodavao stiropore na kojima se sjedilo na utakmicama Dinama. Poslije utakmice ih pokupim i opet prodam na sljedećoj i tako u krug. Kada su Levis farmerke bile pojam, ja sam ih prodavao „na kamione“ Mađarima", priča Mamić.

„Leviske“ je, kaže, nabavljao kod prijatelja iz Londona. Njegovi sugrađani bi poludjeli kada bi vidjeli da su originalne iz Londona i tako bi desetine njih pravac u park Ribnjak na probu...

"Eto, niko mi ne vjeruje da sam ja danas, u odnosu na količinu novca koja je tokom života prošla kroz moje ruke, zapravo siromašan čovjek. Ja sam danas mogao biti bogat kao Bil Gejts, ali sam nemilice davao svima oko sebe. Pa samo sam dva-tri miliona evra dao na muziku", otkriva Mamić.

Novac je za njega, ističe, prolazna kategorija. Za njega je smisao da ga zaradi i da ga sa nekim podijeli: sa porodicom, prijateljima, sa ljudima u nevolji... Smatra da je danas egzistencijalno ugrožen.

"Ne kukam, ima ko da brine o meni, brat Zoran. Moja imovina je potpuno u blokadi. Imam osnovnih problema za finansiranje, ali ni za čim ne žalim. Držim se one da čovjek što je stvorio a nije potrošio zapravo nije ni imao. Meni je bitno da kad ostarim mogu sebi priuštiti kafu i da u pristojnom domu dočekam smrt", rekao je u razgovoru za HEDONIST magazin Zdravko Mamić.

Banjaluka

Za Banju Luku Zdravka Mamića vežu lijepe uspomene.

"Uvijek rado dođem u Banju Luku. Tu se lijepo provedem, dobro se pojede i popije. Sjećam se jednog sjajnog restorana „Sirano“. Drago mi je da se Borac vratio u vrh fudbala u BiH i želim im da tako nastave", rekao je Mamić.

• Piše: Dejan Kondić / HEDONIST
• Tekst objavljen u magazinu HEDONIST 05, 2021. godine