
Englezi često kažu da su golovi kao "dabldeker" autobusi - čekaš i čekaš, a onda se pojavi nekoliko zaredom. To najbolje zna Borčev Stojan Vranješ, koji je nedavno zabilježio 300. nastup za pomenuti banjalučki klub. Naš sagovornik je jedan od najtrofejnijih fudbalera grada na Vrbasu svih vremena, a sa crveno-plavima se domogao četiri šampionske titule u Premijer ligi BiH.

Prije Instagrama, TikToka i beskonačnog skrolovanja postojao je jedan drugačiji algoritam. Nije radio preko interneta, nego preko školskih hodnika, parkova, haustora i velikih odmora. Zvao se jednostavno - Panini.

Moram da zahvalim svim ljudima Bosne i Hercegovine, ne samo ovdje u Međugorju, nego svim ljudima. To je nevjerovatno koliko su ljudi prema meni ljubazni. Imam prisan odnos s Bosnom i Hercegovinom. Zagreb mi uopšte ne nedostaje, ali fale mi utakmice. Ja sam „gutač“ utakmica, gledam sve, ligu BiH, Srbije, Hrvatske, evropske mečeve da ne govorim.

Na kraju šetališta, blizu Ciglane i Vitanove bare, baš pored velike krivine na kojoj Dunav pravi virove koji satima mogu da vrte čamce neopreznih alasa, nalaze se Ledine. To je livada na kojoj se svake sunčane nedjelje održava turnir u malom fudbalu i na kojoj svakog drugog dana, vedrog i oblačnog, musavi derani iz okolnih sokaka tjeraju loptu dan i noć.