![[object Object]](https://api.hedonistmagazine.net/storage/images/2026/04/df47f96c-05bd-41c1-8820-bca1a644fc25.webp)
Prošlo je više od 2.000 godina od kada je, po legendi, umorni rimski ratnik, nakon brojnih bitaka, pred sobom ugledao smaragdnu rijeku, pa oduševljen uzvikunuo: „Una!“. Una, jedna, jedina, naljepša među rijekama, do dana današnjeg nosi ovo jedinstveno ime.
Da je ova rijeka zaista jednistvena svjedoči i to što se na svega pedesetak kilometara njenog gornjeg toka, od Martin Broda do Bihaća, smjenjuju vodopadi, kaskade i slapovi, a između njih idilična sela u kojima se čuje samo tihani cvrkut ptica i šuštanje lišća i gdje je Una pitoma i skoro nečujna, kao jezero.
A iznad rijeke se propinju šumovita brda i na uzvisinama ostaci srednjevjekovnih tvrđava: Orašac, Ostrovica, Rmanj…
Među svim unskim čudima, posebno su čudesni Japodski otoci. Na pet malih ada, isprepletih slapovima i rukvacima Une, a povezanih drvenim mostićima i ukrašenih napisima tipa „Oprez, ovdje se igraju vile“, možete, recimo, noćiti u pravoj pravcatoj kućici na drvetu.

Japodski otoci, nazvani po drevnom narodu koji je prije dolaska Rimljana živio na Uni, poznati su i kao „srce prirode“. Ovaj su „nadimak“ dobili zašto što jedan od rukavaca između otočića ima oblik smaragdno zelenog srca.
Uz prirodne ljepote i kulturne znamenitosti, koje se kao biseri nižu na Uni, vezuju se i brojne legende.
Jednu od njih smo već spomenuli: onu o rimskom vojniku očaranom prelijepom rijekom. Druga se vezuje za Martin Brod, malo mjesto u kojem skoro svako porodično imanje ima svoj potočić ili slap.

Po predanju je ime dobilo po lijepoj Marti sa Une. Marta je voljela momčića koji je živio na drugoj obali rijeke, ali su joj roditelji branili tu ljubav, pa je ona, jedne noći, preko „broda“, kako se u ovim krajevima zove gaz, krenula svom dragom. Okliznula se na sedru i voda ju je odnijela.
U Martin Brodu je najveća atrakcija impresivni vodopad Milančev buk, koji se nalazi baš na mjestu gdje je nesretna Marta iz narodne legende glavom platila čežnju za ljubavlju.
Nadomak ovog vodopada živi Marija Reljić. Mada neki kažu da je ona „živa legenda“, jer je hitra kao zvrk, pa u jednom danu obavi stotinu poslova, Marija sebe opisuje kao „običnu seosku domaćicu“.

"Radim kao recepcionerka u Nacionalnom parku, a kada nisam na poslu, uzgajam organsko voće i povrće, zajedno sa suprugom Draganom i sinovima pravim domaće džemove, sokove, likere, rakiju. Imamo i svoju vodenicu u kojoj meljemo brašno. Proizvodimo i domaće suvo meso i kobasice. I sve to prodajemo turistima", kaže Marija uz osmijeh koji svjedoči da joj ništa nije teško, jer, kako kaže, „živi na najljepšem mjestu na svijetu“.
Na imanju Reljića možete vidjeti i bučnicu ili kako je danas zovu „eko veš mašinu“ koja bez struje i deterdženta, samo snagom čiste vode, pere veš. I to savršeno!
Ali, nije to ni prvo, ni posljednje čudo na Uni. Dvadesetak kilometara nizvodno od Martin Broda, kada prođete naselja Ostrovica, Kulen Vakuf, Orašac, Ćelije… na rijeci će se ukazati Štrbački buk, najljepši i najveći vodopad na Uni, visok 24 metra. Pohodi ga godišnje oko 100.000 turista iz cijelog svijeta: od sjeverne Evrope, do Saudijske Arabije i Kine. Najhrabriji među njima uživaju u raftingu nadomak vodopada.
Ali, ima Una zanimacija i za turiste koji nisu baš adrenalinski raspoloženi, nego bi više da uživaju lagano, meraklijski. Branje ljekovitog bilja, pecanje, roštiljanje uz pivo rashlađeno pod slapom… I naravno, plovidba tradicionalnom unskom lađom koja i nije lađa, nego drveni čamac, napravljen po starinskom „receptu“ koji pokreće bešumni mali mali motor priključen na akumulator.
Ništa buka, ništa zagađenje, Una je to, jedna i jedina, najljepša među rijekama.