Tijana Bošković za HEDONIST: Uvijek koristim priliku da kažem ko sam i odakle sam

Kada je 2021. govorila za Hedonist, na tom putu bila je tek na jednoj od stanica. Već tada iza nje su bili zlato sa Svjetskog prvenstva 2018, tri uzastopna priznanja za najbolju odbojkašicu Evrope i olimpijsko srebro iz Rija. Sve što je uslijedilo do danas pokazuje koliko je Tijana te godine imala pravo da o sebi govori kao o sportistkinji koja tek ulazi u najbolje godine.

Grad koji ne prestaje da iznenađuje

U vrijeme razgovora Istanbul je bio njen dom već skoro šest godina, a danas je taj broj narastao na jedanaest. Klub je u međuvremenu promijenila, grad nije: nakon deset sezona u Ezačibašiju, 2025. je prešla u Vakifbank, drugi veliki istanbulski klub.

"Istanbul je grad koji odiše ljepotom, čaroban je i bogat, boravak ondje me čini zaista srećnom. Činjenica je čak i poslije skoro šest godina provedenih u njemu Istanbul nisam u potpunosti upoznala. Moje profesionalne obaveze mi ne dozvoljavaju puno slobodnog vremena i postoji toliko znamenitosti i zanimljivih lokacija koje tek planiram da posjetim. Najviše uživam u odlasku na Bosfor, uz šetnju i pogled na more i predivne mostove koji spajaju Evropu i Aziju", govorila je tada.

Trenira dva puta dnevno, najmanje po dva sata, pa se prostor za lutanje gradom svodio na rijetke slobodne trenutke. Upravo zato je, kako je rekla, šetnja Bosforom i vožnja trajektom kojim izbjegava saobraćajne gužve bila njen način da se opusti.

Kuća, dvorana i sestra koja je prva krenula

Odbojku je počela da trenira u rodnoj Bileći, prateći stariju sestru Dajanu, i ta dvorana u kojoj je pravila prve korake dobila je njeno ime u julu 2019. godine, kada su tablu zajedno otkrili Tijana i tadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović. Nešto kasnije, nakon srebra sa Evropskog prvenstva 2021, svečano je otvorila i obnovljeno multifunkcionalno igralište u Bileći, koje takođe nosi njeno ime.

"Bila sam zaista zatečena i oduševljena kad sam čula za ideju da sportska dvorana u Bileći ponese moje ime. U toj dvorani sam ostvarila prve uspjehe i osvojila prve medalje. Moj put je počeo baš na tom mjestu. To je jedan ogroman gest i smatram da mi je ukazana velika čast. Podrška mojih sugrađana je ogromna i stalno je prisutna. Izuzetno sam zahvalna na tome i osjećam da se svakom mom uspjehu iskreno raduju", rekla je Tijana za HEDONIST.

Bileća je za nju ostala mjesto na koje se vraća radi mira, a ne radi obaveza.

"Porodica mi je na prvom mjestu, a zatim mir koji imam kad sam kući, jer nemam puno obaveza, a i ako ih imam, one su male. Imam pored sebe ljude koje beskrajno volim. Imam svoje vrijeme da odmorim, da se opustim i da ne mislim o tome kako stalno negdje žurim i kasnim", poručilaje naša sagovornica.

Pet godina poslije: medalje, rekordi i jedan težak avgust

Od razgovora za Hedonist do danas, Tijana je nastavila da niže rezultate, ali i da se suočava sa situacijama kakve je ranije rijetko imala.

Ljeto 2021. donijelo je bronzu sa Olimpijskih igara u Tokiju, osvojenu pobjedom nad Južnom Korejom, a potom i srebro na Evropskom prvenstvu, tokom kojeg je u polufinalu protiv Turske zabilježila svjetski rekord po brzini smeča od 110,3 kilometra na sat. Godinu dana kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Holandiji i Poljskoj, Srbija je odbranila titulu, a Bošković je ponovo proglašena za najkorisniju igračicu i najboljeg korektora turnira. Time je postala tek druga odbojkašica u istoriji, poslije Kubanke Regle Tores, koja je dva uzastopna puta osvojila MVP nagradu na Svjetskom prvenstvu.

Evropsko prvenstvo 2023. završeno je srebrom, poslije petoseta u finalu protiv Turske u kojem je postigla 37 poena, a iste godine, u decembru, bila je MVP Svjetskog klupskog prvenstva u kineskom Hangdžouu sa Ezačibašijem. Srbija je potom u Ningbou izborila plasman na Olimpijske igre u Parizu, gdje je zaustavljena u četvrtfinalu od Italije, kasnije olimpijske šampionke.

Avgust 2025. donio je i najteži trenutak u ovom periodu. Na Svjetskom prvenstvu na Tajlandu, gdje je Srbija pokušavala da odbrani titulu treći put zaredom, kapiten reprezentacije povrijedila je skočni zglob u grupnoj fazi protiv Kameruna. Bez nje, Srbija je u osmini finala poražena od Holandije 3:2, a Bošković je meč odgledala sa klupe. Ta epizoda pokazala je koliko je tim zavisan od njenog prisustva, ali i koliko je generacija koja dolazi spremna da preuzme dio tereta: u tom meču Aleksandra Uzelac je postigla 31 poen.

Odgovor je stigao u narednoj sezoni. Sa Vakifbankom je u debitantskoj godini osvojila prvenstvo Turske, a zatim i Ligu šampiona. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 6. septembra 2026, u istom gradu, u meču za treće mjesto Evropskog prvenstva, protiv Poljske je postigla 29 poena i njenim posljednjim poenom Srbija je osvojila bronzu (3:1), šestu uzastopnu medalju sa evropskih prvenstava. U timu je bilo devet debitantkinja, uz iskusnu Maju Ognjenović, pa je Tijana priznala da joj je ova medalja posebno značajna baš zbog toga što je osvojena sa znatno podmlađenom reprezentacijom.

Ambasadorka koja svoj kraj ne zaboravlja

Kao jedno od najprepoznatljivijih lica iz Republike Srpske u svjetskom sportu, Tijana se dobrovoljno prihvatila i ambasadorske uloge, i to prije nego što joj je iko to formalno dodijelio.

"Često pričam o tome kako smo sjajni domaćini, ljubazni i kako bih voljela da moji poznanici iz svih krajeva svijeta dođu, budu moji gosti i upoznaju našu kulturu, prirodne ljepote, ljude. Takođe, često pričam i o našoj kuhinji, raznim specijalitetima, uspješnim ljudima iz svijeta kulture i sporta", kaže ona.

Kaže kako uvijek koristi priliku da kaže odakle dolazi i pomene svoje porijeklo.

"Podrška koje stiže iz Srpske je zaista ogromna, daje mi dodatnu snagu i volju za još većim rezultatima i osjećam veliku zahvalnost zbog toga", rekla je ona za HEDONIST.

Zlato koje ostaje mjerilo, i ono koje još nedostaje

Pitana 2021. koji uspjeh smatra najvećim, izdvojila je zlato iz Japana.

"Svih dosadašnjih uspjeha se rado sjećam i jako sam ponosna na sve što smo do sada postigli. Ali mislim da je zlato na Svjetskom prvenstvu 2018. godine najveći uspjeh koji je naša reprezentacija ostvarila do sada. Biti najbolji na svijetu i broj jedan u onome što voliš i u šta ulažeš ogroman trud je zaista divan i poseban osjećaj", poručila je Tijana.

Od tada je to zlato ponovila 2022, a njena kolekcija danas uključuje dva zlata sa svjetskih i dva sa evropskih prvenstava, dvije olimpijske medalje (srebro iz Rija i bronzu iz Tokija) i, od maja 2026, titulu u Ligi šampiona. Nedostaje joj još samo jedno, ono koje se u sportu ne može preskočiti: olimpijsko zlato. Sljedeća prilika je Los Anđeles 2028. godine, a ako je suditi po tome kako je posljednjih godina svaki put odgovarala na neuspjeh, Tijana Bošković će do tada imati dovoljno razloga da ga ne ispusti.

• Razgovarao: Bojan Nosović / HEDONIST
• Naslovna fotografija: Miroslav Simović