Kako se mijenjao filmski ukus kroz decenije (2): Od pobune do blokbastera

1960-e: Kada film postaje nervozniji

Šezdesete su donijele generacijski lom. Društvo se mijenjalo, autoriteti su dovođeni u pitanje, a mladi ljudi više nisu željeli da gledaju svijet na način na koji su ga gledali njihovi roditelji.

Holivud je reagovao sporije, ali je krajem decenije postalo jasno da se nešto fundamentalno promijenilo. Filmovi o mladima, pobuni, kriminalu i društvenim tabuima počeli su zauzimati sve više prostora. Tradicionalni vestern izgubio je dio svoje sigurnosti, a junak više nije morao biti besprijekoran kauboj koji dolazi da uspostavi pravdu.

Bonnie and Clyde iz 1967. bio je jedan od filmova koji su najavili novu eru. Film je kriminalce predstavio sa energijom i stilom koji su ih činili privlačnim, ali je istovremeno razbio dio starih pravila Holivuda.

Nije bio usamljen u tome. The Graduate je iste 1967. godine pretvorio mladalačku zbunjenost i otuđenost u centralnu filmsku temu, dok je Rosemary's Baby godinu kasnije pokazao da horor može biti i suptilan, urbani i psihološki, ne samo žanr jeftinih plašenja.

Stenli Kjubrik je sa Dr. Strangelove i 2001: A Space Odyssey dvaput, na potpuno različite načine, pokazao da naučna fantastika i satira mogu biti ozbiljna filmska umjetnost, ne samo zabava za nedjeljno popodne. Vestern, žanr koji je decenijama bio sinonim za jasnu podjelu na dobre i loše, dodatno je uzdrman dolaskom italijanskih "špageti vesterna" Serđa Leonea - A Fistful of Dollars i The Good, the Bad and the Ugly uveli su moralno dvosmislenije junake i prašnjaviji, surovi ton koji je trajno promijenio žanr.

Pred kraj decenije, Night of the Living Dead je nezavisnom, niskobudžetnom produkcijom postavio temelje modernog zombi horora, dok je Midnight Cowboy 1969. godine, kao prvi i jedini film sa X ratingom koji je ikada osvojio Oskara za najbolji film, pokazao koliko je granica onoga što Holivud smije da prikaže suštinski pomjerena u odnosu na početak decenije.

U Evropi je novi autorski film već pokazivao da film ne mora biti samo proizvod velikog studija. Francuski, italijanski, švedski i drugi evropski autori mijenjali su jezik kinematografije, dok je američka publika sve više prihvatala filmove koji su bili provokativniji i formalno slobodniji.

Šezdesete su zato bile prijelazna decenija: stari Holivud još je bio živ, ali novi već nije čekao da ga neko pozove unutra.

1970-e: Najbolja decenija za mračne priče?

Ako bi se jedna decenija mogla opisati kao trenutak kada je Holivud prestao vjerovati da svijet ima jednostavna rješenja, to bi bile sedamdesete.

Kriminalistički film, politički triler, horor i novi oblik naučne fantastike dominirali su jednim dijelom popularne kinematografije. The Godfather, Taxi Driver, Chinatown, The French Connection, The Exorcist, Alien i Jaws pripadaju različitim žanrovima, ali dijele jednu osobinu: gotovo nijedan od tih filmova ne nudi potpuno bezbrižan pogled na svijet.

The Godfather je gangsterima dao porodičnu tragediju, Taxi Driver je usamljenost pretvorio u psihološki horor, a Chinatown je kriminalističku priču pretvorio u priču o korupciji i nemoći pojedinca.

Istovremeno, Stiven Spilberg i Džordž Lukas počeli su mijenjati ekonomiju Holivuda. Jaws i Star Wars pokazali su da film može postati događaj mnogo veći od samog filma. Time je počela era blokbastera.

I tu se dogodio jedan od najvećih zaokreta u istoriji popularne kinematografije: Holivud je otkrio da publika ne mora dolaziti samo zbog priče ili glumca. Može dolaziti zbog svijeta.

1980-e: Blokbaster postaje način života

Ako su sedamdesete izmislile moderni blokbaster, osamdesete su ga pretvorile u industrijski model. E.T., Raiders of the Lost Ark, Back to the Future, Top Gun, Die Hard i The Terminator pokazali su koliko različiti žanrovi mogu funkcionisati unutar iste formule: jasna priča, snažan protagonist, spektakl, humor i dovoljno energije da publika poželi još.

Akcioni film postao je posebno dominantan. Arnold Švarceneger, Silvester Stalone, Brus Vilis i Žan-Klod Van Dam pretvorili su fizički izgled filmske zvijezde u gotovo poseban žanrovski element. Junak više nije samo morao pobijediti negativca; trebalo je da izgleda kao da bi mogao sam da porazi čitavu vojsku.

Istovremeno su eksplodirale tinejdžerske komedije, zahvaljujući filmovima Džona Hjuza i njegovih savremenika. The Breakfast Club, Ferris Bueller's Day Off i Sixteen Candles pokazali su da tinejdžerski život može biti samostalan filmski univerzum.

A onda se pojavila još jedna promjena koju danas lako zaboravljamo: VHS. Film više nije završavao izlaskom iz bioskopa. Mogao je otići kući sa gledaocem. Holivud je tako dobio novu ekonomiju, a publika prvi put mogućnost da film gleda kada želi, ponavlja ga i gradi vlastitu kolekciju.

Sedamdesete su Holivudu pokazale da film može biti događaj veći od priče. Osamdesete su tu lekciju pretvorile u formulu - i tačno tu formulu će devedesete godine dodatno razgranati u gotovo sve moguće pravce, dok naredna decenija ne otkrije žanr koji će je, na kraju, apsorbovati u potpunosti.

U trećem, završnom dijelu: kako je Holivud u devedesetim uspijevao da bude istovremeno mjesto Tarantina i Diznija, kako je fantastika dvijehiljaditih otvorila vrata superherojima, i zašto danas, čini se, više ne postoji jedan žanr koji vlada svime.