Organska proizvodnja nije trend već pitanje budućnosti hrane

Zato je pogrešno posmatrati organsku proizvodnju kao noviji hir ili marketinški izum posljednje decenije. Ona je, u suštini, pokušaj da se vratimo načinu na koji se hrana nekada gajila - samo sada uz naučno utemeljena pravila, kontrolu i sertifikaciju koji garantuju da taj povratak nije samo deklarativan.

Evropa je odavno prešla prekretnicu

U Evropskoj uniji organska proizvodnja odavno nije nišna kategorija. Udio organskog poljoprivrednog zemljišta u EU dostigao je 10,5 odsto ukupne poljoprivredne površine, a evropsko tržište organske hrane vrijedi oko 58,7 milijardi evra, sa rastom od preko četiri odsto samo u posljednjoj mjerenoj godini. Njemačka je i dalje najveće pojedinačno tržište, sa 17 milijardi evra potrošnje, a slijede Francuska i Italija. Neke zemlje već imaju ambiciozne ciljeve: Grčka je, sa 17,6 odsto poljoprivrednih površina pod organskom proizvodnjom, na dobrom putu da do 2030. ispuni cilj evropskog "zelenog dogovora" od 25 odsto.

Zapadni Balkan, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, za sada znatno zaostaje za ovim brojkama - što nije razlog za pesimizam, već pokazatelj koliko prostora za rast postoji. Kada tržište koje je znatno razvijenije od našeg i dalje bilježi dvocifreni rast potražnje, to je jasan signal kuda se kreće globalni ukus potrošača.

Zašto je organska proizvodnja više od pitanja ukusa

Razlozi zbog kojih sve više ljudi bira organsku hranu rijetko se svode samo na to kako nešto ima ukus, iako i to igra ulogu. Postoje najmanje tri šira razloga zbog kojih se ovaj način proizvodnje danas posmatra kao neophodnost, ne luksuz.

Prvi je zdravlje. Organska proizvodnja isključuje ili strogo ograničava upotrebu sintetičkih pesticida i vještačkih đubriva, čime se smanjuje unos ovih supstanci u organizam čovjeka. Za razliku od konvencionalne poljoprivrede, koja se u velikoj mjeri oslanja na hemijsku zaštitu usijeva, organski sistem koristi prirodne metode kontrole štetočina i plodnosti zemljišta.

Drugi razlog je zaštita prirode. Organska proizvodnja čuva tlo, vodu i biodiverzitet, čime se smanjuje negativan ekološki otisak poljoprivrede - sektora koji je istovremeno i jedan od najvećih zagađivača i jedan od najugroženijih od posljedica tog zagađenja. Zemljište kojim se pravilno upravlja zadržava više vode, sadrži više organske materije i pruža stanište većem broju vrsta nego intenzivno obrađivano zemljište.

Treći razlog, sve značajniji u posljednjih nekoliko godina, tiče se klimatskih promjena. Organski sistem proizvodnje bolje štiti zemljište i pomaže u borbi protiv klimatskih promjena kroz prirodne metode obrade, koje zadržavaju više ugljenika u tlu umjesto da ga oslobađaju u atmosferu. U vremenu kada poljoprivreda širom svijeta traži način da smanji sopstveni doprinos klimatskoj krizi, organska proizvodnja nudi jedan od rijetkih modela koji je već testiran i mjerljiv.

Domaći sektor koji tek pronalazi svoj tempo

Dok Evropa broji milijarde evra prometa, organski sektor u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte i dalje se mjeri u desetinama i stotinama proizvođača. To je, s jedne strane, realnost koju ne treba uljepšavati, ali u tom zaostatku leži i prostor za priliku: potrošači u regionu sve više prepoznaju vrijednost hrane čije porijeklo mogu da provjere, a to prepoznavanje je prvi i najvažniji uslov za rast bilo kog tržišta.

Upravo na tom mjestu, između rastuće potražnje i još uvijek nedovoljno vidljive ponude, pojavljuju se inicijative koje pokušavaju da domaće organske proizvođače približe potrošačima koji bi ih rado podržali, samo kada bi znali gdje da ih pronađu i po čemu da ih prepoznaju.

Kampanja koja postavlja jednostavno pitanje

Jedna takva inicijativa je "Biraj organsko", kampanja Nacionalne asocijacije organskih proizvođača "Organsko iz Srpske", pokrenuta sa ciljem da potrošače podsjeti na važnost svjesnog izbora hrane. Umjesto da propagira konkretne proizvode, kampanja se bavi nečim temeljnijim: navikom da hranu biramo po izgledu ambalaže, umjesto po sastavu koji stoji iza nje.

"Nekada smo hranu prepoznavali i birali po ukusu. Danas je često biramo samo po ambalaži. Ali dok gledamo ono što se vidi spolja, rijetko se pitamo šta se nalazi iza tog savršenog izgleda", poručuju iz asocijacije.

Kroz vizuale, video-sadržaje i aktivnosti na društvenim mrežama, kampanja pokazuje razliku između proizvoda sa dugim, često nerazumljivim spiskom sastojaka i organskih proizvoda čije porijeklo i način nastanka imaju jasnu, provjerljivu vrijednost.

Dio poruke kampanje odnosi se i na terminologiju koja se u svakodnevnom govoru olako miješa. Riječi "domaće" i "prirodno" često se koriste kao sinonimi za "organsko", iako to nisu - organska proizvodnja podrazumijeva strogo definisana pravila, kontrolu i sertifikaciju, dok "domaće" i "prirodno" nemaju tu istu, provjerljivu garanciju.

"Naš cilj nije da plašimo potrošače, već da ih podstaknemo da čitaju, pitaju i biraju svjesnije. Kada znamo odakle dolazi hrana, ko je proizvodi i na koji način je nastala, onda donosimo bolju odluku za sebe i svoju porodicu. Organski proizvođači iz Republike Srpske postoje, rade ozbiljan i zahtjevan posao i zaslužuju da budu prepoznati", ističu iz asocijacije.

Zašto podrška domaćim proizvođačima nije samo pitanje potrošačkog izbora

Trenutno je oko 150 proizvođača u Republici Srpskoj uključeno u sistem organske proizvodnje. Broj nije velik u poređenju sa evropskim tržištem, ali predstavlja realnu osnovu za rast sektora koji se do sada rijetko nalazio u fokusu domaće javnosti.

Podrška ovim proizvođačima nadilazi pitanje šta ćemo staviti u korpu ove sedmice. Tiče se i očuvanja ruralnih područja koja bez održive poljoprivrede polako ostaju bez stanovništva, odgovornijeg korištenja prirodnih resursa u regionu koji već osjeća posljedice klimatskih promjena, i jačanja lokalne ekonomije koja, kada uspije da izveze prepoznatljiv kvalitetan proizvod, vraća vrijednost direktno u zajednicu iz koje je proizvod potekao.

Poruka je, u konačnici, jednostavna: svaka kupovina je izbor. A kada biramo hranu, ne biramo samo proizvod, već i način na koji je ta hrana nastala - i, htjeli mi to da priznamo ili ne, kome poklanjamo povjerenje svaki put kada napunimo korpu.