Brain rot: Thoreauov prijekor koji smo pretvorili u šalu

Henry David Thoreau je 1854. u knjizi Walden napisao rečenicu koja se danas čita kao objava na društvenoj mreži: “Dok Engleska nastoji da izliječi trulež krompira, hoće li iko pokušati da izliječi trulež mozga, koja je mnogo raširenija i kobnija?” Pitao je zašto uvijek ravnamo naniže, prema svojoj najtupljoj percepciji, i to nazivamo zdravim razumom.

Sto sedamdeset godina kasnije taj izraz je postao riječ godine. Oxford University Press ga je 2. decembra 2024, poslije javnog glasanja u kojem je učestvovalo više od 37.000 ljudi, izabrao između šest kandidata: demure, dynamic pricing, lore, romantasy i slop ostali su iza njega. Učestalost upotrebe porasla je 230 odsto između 2023. i 2024, a izraz je najprije dobio zamah na TikToku. Oxford ga definiše kao navodno pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe, naročito kao posljedicu prekomjernog konzumiranja sadržaja koji se smatra trivijalnim ili nezahtjevnim.

Ključna je riječ “navodno”. Većina ljudi koji ga danas koriste to radi u šali: Oxford bilježi da ga zajednice mladih (generacije Z i Alfa) koriste humoristično i samoironično, upravo na mrežama za koje se tvrdi da truljenje izazivaju. Predsjednik Oxford Languages Casper Grathwohl rekao je da izraz govori o opaženim opasnostima virtuelnog života i o tome kako koristimo slobodno vrijeme. Naredne godine izabrao je rage bait, a Merriam-Webster slop. Prema Grathwohlu, brain rot je opisivao mentalno pražnjenje od beskrajnog skrolovanja, a rage bait sadržaj namjerno napravljen da izazove bijes i klikove.

Šta je zaista izmjereno

Prije nego što se složimo da nam mozak truli, vrijedi vidjeti šta je mjereno.

Psihologinja Gloria Mark sa Kalifornijskog univerziteta u Irvineu mjeri od 2004. koliko dugo ljudi ostaju na jednom ekranu prije nego što pređu na drugi. Tada je prosjek bio oko dvije i po minute, 2012. oko 75 sekundi, a od otprilike 2016. oko 47 sekundi, uz medijanu od 40. To nije mjera sposobnosti koncentracije, nego učestalosti prebacivanja, i to kod zaposlenih koji rade za računarom. Poznata tvrdnja da je naša pažnja kraća od zlatne ribice, osam sekundi, nema primarni izvor, kako je utvrdio BBC-jev program More or Less 2017.

Najveća provjera dolazi iz 2025. Meta-analiza u časopisu Psychological Bulletin sa Univerziteta Griffith obuhvatila je 71 studiju i 98.299 učesnika. Zaključak: što se više gledaju kratki video-snimci (TikTok, Reels, Shorts), to su ocjene na testovima kognicije slabije, uz umjerenu povezanost (r = −0,34). Najjača je veza s pažnjom (−0,38) i inhibitornom kontrolom, sposobnošću da zaustavimo automatski odgovor (−0,41). Veza s mentalnim zdravljem je slaba (−0,21), s najjačim vezama za stres i anksioznost.

Ali tu su i ograde. Riječ je o korelaciji, ne o uzročnosti. Kritičari su primijetili da se analiza kognitivnih osobina oslanjala na samo 14 studija, sve izvedene u Kini. Neki eksperimenti u pregledu nisu pokazali značajne promjene poslije gledanja takvih video-snimaka, a pamćenje i zaključivanje malo su istraženi. Dobar redoslijed zaključaka je dakle ovaj: povezanost postoji, uzrok nije dokazan, a “brain rot” nije dijagnoza.

Mašina koja ne zna da stane

Zašto je teško prestati? Evropska komisija je 6. februara 2026. preliminarno utvrdila da je TikTok prekršio Zakon o digitalnim uslugama zbog “zavisničkog dizajna”: beskonačnog skrolovanja, automatskog puštanja, obavještenja i visoko personalizovanih preporuka. Komisija navodi da stalno “nagrađivanje” novim sadržajem podstiče potrebu da se nastavi i prebacuje mozak u “autopilot režim”, a traži da se, između ostalog, vremenom isključi beskonačno skrolovanje i uvedu efikasne pauze. TikTok je nalaz nazvao “kategorički netačnim”. Poslije toga, 10. jula 2026, Komisija je isto preliminarno utvrdila i za Instagram i Facebook. Kazna može iznositi do šest odsto globalnog godišnjeg prometa, ali tek ako se nalaz potvrdi.

Pred sudom u SAD stvar je odmakla dalje. Porota je 25. marta 2026. u prvom pojedinačnom suđenju o povredama zbog društvenih mreža dosudila 6 miliona dolara odštete, 70 odsto na teret Meti, a 30 odsto YouTubeu.

Čak i mašine trule

Najneobičniji dokaz stigao je iz računarskih nauka. Istraživači sa univerziteta Texas A&M, Texas u Austinu i Purdue objavili su u oktobru 2025. studiju (još bez recenzije) pod nazivom LLMs Can Get “Brain Rot”!. Četiri velika jezička modela dodatno su trenirali na tvitovima visoke angažovanosti i niske sadržajne vrijednosti. Modeli su zabilježili pad u zaključivanju, razumijevanju dugih tekstova i bezbjednosnim ocjenama, a glavna “povreda” bila je preskakanje koraka u razmišljanju. Efekat je ostao i poslije pokušaja da se ispravi.

Za modele, dakle, uzročnost je pokazana. Za nas nije.

Šuma na jednu godinu

Thoreau je svoj lijek protiv truleži mozga potražio u šumi. Od 4. jula 1845. do 6. septembra 1847. živio je u kolibi kraj Walden Ponda, dvije godine, dva mjeseca i dva dana. Mi ga tražimo u podešavanjima telefona. Evropska komisija predlaže da ga nađemo u pauzama, a prava priča je ono što smo već pisali o dosadi i o povratku analognog: nije problem što imamo sadržaj, nego što više ne podnosimo praznine između njega.