
U dnu fioke, u kutiji na tavanu ili na polici do koje se odavno ne diže pogled, gotovo svako od nas čuva nešto što više nema nikakvu funkciju. Stara razglednica koju niko neće ponovo pročitati. Igračka iz djetinjstva. Karta za koncert na koji smo otišli prije petnaest godina. Racionalan dio mozga zna da bi te stvari trebalo baciti ili pokloniti. A opet, iz nekog razloga koji rijetko umijemo da objasnimo, ostaju tu, godinama, ponekad decenijama.

Dok su neki ljudi srećni samo kada u sportskom automobilu jure auto-putem, za druge je uživanje čaša vina i tompus u tišini prirode, a za treće obiman obrok, omiljena muzika ili običan sunčan dan. I svako od njih je u pravu.