Matcha: Prah koji je napravio nestašicu

Moderni mehanizovani kameni mlin za matchu samelje između 30 i 40 grama praha na sat. Kilogram, dakle, traži 25 do 33 sata rada jednog kamena. Zapamtite taj podatak, jer objašnjava većinu onoga što slijedi.

Čaj koji je izumljen u Kini i nestao u Kini

Matcha nije izumljena u Japanu. U Kini dinastije Song (960–1279) pio se čaj samljeven u prah i umućen bambusovom metlicom u pjenu. Kameni mlin i metlica stigli su u Japan oko 1250. godine, a do 16. vijeka od toga se razvila čajna ceremonija, chanoyu. U Kini je prah nestao 1391, kad je prvi car dinastije Ming odredio da se kao danak prima samo listasti čaj. Japan je ostao jedino mjesto na svijetu gdje se matcha pila.

Priča da ju je u Japan donio monah Eisai istoričari smatraju legendom. Eisai je pisao o zdravstvenim koristima čaja, ali čaj koji je preporučivao vjerovatno nije bio matcha.

Pravi se od tencha, lišća čajnog grma koje se nekoliko sedmica prije berbe zasjenjuje, da bi zadržalo zelenu boju i teanin. Bere se ručno, samo najmlađe lišće, u proljeće. Zagrije se parom, osuši, oslobodi peteljki i žilica, pa tek onda samelje. Najbolja je prva berba. Ono što se ubere u proljeće postaje matcha za piće u jesen, kad se u Japanu pri čajnim druženjima otvara nova berba.

Zapadnjacima se, međutim, nije sviđala. Kanađanka Katharine Schuyler Baxter napisala je 1895. da je to napitak gust kao čorba od graška i nimalo ukusan. Novinarka koja je 1904. pratila ceremoniju na svjetskoj izložbi u St. Louisu zaključila je da je neupućenima neprijatna bez šećera i mlijeka. Danas se matcha pije upravo sa šećerom i mlijekom.

Od ceremonije do latte

Procvat je počeo prije otprilike deset godina, a 2025. je eksplodirao. Pokrenuli su ga Instagram i TikTok, veliki lanci poput Starbucksa i nezavisni kafići širom svijeta. U martu 2026. igrači japanske reprezentacije na Svjetskom bejzbol klasiku slavili su pokretom miješanja matche metlicom, i video je obišao svijet. Heinz UK je 1. aprila iste godine “najavio” matcha majonez. Bila je to prvoaprilska šala, ali takva koja uspijeva samo kad je trend već svuda.

A šta se zapravo prodaje? Oznaka “ceremonial grade”, koju nosi skoro svaka skupa limenka, nije japanski standard. Istoričarka Rebecca Corbett sa Univerziteta Južne Kalifornije u recenziranom članku iz septembra 2026. piše da je to relativno nov, izmišljen marketinški izraz. Ne postoji globalno tijelo koje nadzire oznake kvaliteta matche, ni američka FDA ih ne reguliše, pa oznaku može staviti ko hoće na šta hoće. Istraživanje iz 2025. u časopisu Journal of Food Measurement & Characterization zaključilo je da je kulinarski matcha ekonomičan izbor za one koji žele najviše fenolnih jedinjenja, flavonoida i katehina (mjerio se sastav, ne ukus).

Zbrka je još veća. “Plavom matchom” zove se prah od cvijeta leptirastog graška, koji uopšte nije čaj, a u prodaji je i “ceremonial hojicha”, iako je hojicha pečeni čaj, a ne tencha. Prema Global Japanese Tea Association, zabilježeni su i slučajevi da se kinesko lišće prodaje kao “Uji matcha”. Međunarodna asocijacija za matchu (IMA) i 38 japanskih trgovačkih kuća izdale su zato u maju 2026. zajedničku izjavu o integritetu tržišta, a u junu i osnovne smjernice o označavanju i klasifikaciji.

Rekordan broj stranih turista (36,9 miliona u 2024) donio je i “Japan hauls”: kovčege pune matche vraćene kući. Marukyu Koyamaen je upozorio kupce da ne naručuju radi preprodaje.

Kamen ne može brže

Tencha čini mali dio japanske proizvodnje čaja. Proizvodnja je 2024. iznosila 5.336 tona, skoro 2,7 puta više nego deset godina ranije, ali potražnja je rasla brže. Proširenje nije jednostavno. Zasjenjivanje traži čelične ili bambusove konstrukcije, a sušare i druga oprema traže ulaganja od desetina miliona jena. Novom čajnom polju treba oko pet godina do pune berbe, a tencha se bere jednom godišnje. Ministarstvo poljoprivrede nudi uzgajivačima mašine, posebno zemljište, pomoć i savjetovanje, ali mnogi se, prema pisanju agencije AP, ne odlučuju na prelazak jer strahuju da će trend proći.

Čajari stare: ukupna proizvodnja čaja u Japanu iznosila je 2025. 75.100 tona, četvrtinu manje nego prije dvadeset godina. Kyoto, odakle dolazi otprilike četvrtina japanske tencha, pogodili su 2024. rekordni toplotni talasi, pa je berba 2025. bila slabija.

Brojke

Izvoz zelenog čaja iz Japana premašio je 2025. prvi put u 71 godinu 10.000 tona. U fiskalnoj 2025. (do marta 2026) iznosio je 13.125 tona, 42 odsto više, a vrijednost se više nego udvostručila, na 84,7 milijardi jena. Oko 70 odsto zapremine čini čaj u prahu, a najveći kupac su SAD, sa više od 30 odsto izvoza.

Cijene su pratile izvoz. Na aukciji u Kyotu u maju 2025. prosjek je bio 8.235 jena po kilogramu tencha, 170 odsto više nego godinu ranije i znatno iznad prethodnog rekorda od 4.862 jena iz 2016. Godinu poslije pao je i taj rekord: u maju 2026. prosjek je bio 13.972 jena, oko 1,7 puta više. Tržište Uji završilo je sezonu rekordnih 595 tona tencha, najviše od otvaranja 1974, uz prosječnu cijenu strojno branog tencha od 17.250 jena po kilogramu, najvišu od kad se podaci vode 1996.

Kompanije su to osjetile prve. Marukyu Koyamaen je u oktobru 2024. objavio da je potražnja prešla proizvodne kapacitete i uveo ograničenje količina za sve matcha proizvode, uz upozorenje na mogućnost potpune rasprodaje prije sljedeće berbe. Ippodo je istovremeno ograničio ili povukao dio ponude. Američke carine od 15 odsto na japanski uvoz podigle su cijene dodatno.

Postoji i neželjena posljedica. Dok se polja prebacuju na tencha, proizvodnja gyokura, senche i kabusecha pada, pa su njihove cijene prema Yomiuriju porasle od 30 odsto do više nego dvostruko, a trgovci iz Kyota strahuju da će se ljudi od čaja uopšte okrenuti.

Šolja tankog čaja (usucha) traži oko dva grama matche, što znači tri do četiri minute rada jednog kamena. Zato je ovaj fenomen među svim savremenim trendovima možda jedini koji se ne da ubrzati.