Psiholog za HEDONIST: Svi smo hedonisti, pitanje je da li to znamo

Da li znamo da uživamo u životu? Šta je to što nas, osim porodice i zdravlja, čini srećnim? Odgovora je mnogo, a činjenice su dvije: svaki čovjek može da postane hedonista i nije neopohodno da bude finansijski bogat. Uslov je samo jedan - da savladamo umijeće življenja na način da sreću tražimo u svakom trenutku, u malim i u velikim stvarima oko nas, ali ne na štetu drugih.

Hedonizam nema cijenu; on je stvar perspektive, mjere i svijesti o granicama.

Da li ćete sa švedskog stola pokupiti svega u neograničenim količinama i prejesti se, ili ćete izabrati samo ono što volite i uživati u svakom zalogaju? Hoćete li kroz očaravajući kanjon rijeke proći što brže možete, ili ćete se zaustaviti da pogledom zapamtite svaki detalj? Mnogi će vam reći da od odgovora na ova i slična pitanja zavisi da li ste čovjek koji zna da uživa u životu, ili kroz njega prolazite kao da ste na izdržavanju zatvorske kazne.

Uživanje

Ako stvar posmatramo istorijski i naučno, hedonizam potiče od grčke riječi „hedone“ što znači uživanje. Samim tim, hedonizmom su se bavili filozofi još u četvrtom vijeku prije nove ere, smatrajući tjelesno i duhovno zadovoljstvo najvećim čovjekovim dobrom, uz poruku da treba da živi svaki dan kao da mu je poljednji. Pa, i pored toga što govorimo o toliko staroj „pojavi“, i danas postoje razne zablude i usko shvatanje pojma, jer se pod hedonizmom često smatra samo uživanje u hrani i piću i eventualno u skupim stvarima. Čak idemo dotle da se hedonisti pominju u negativnom kontekstu, kao neki bahati tipovi koji mogu ono što drugi ne.

Psiholog Slađana Cvjetković kaže za magazin HEDONIST da takva shvatanja imaju dva izvorišta - predrasude i siromaštvo.

"Kada spomenemo hedoniste, nekako uvijek ispred sebe imamo slike onih rimskih vremena, znači neumjereno uživanje u hrani i piću i u nekim tjelesnim užicima, kao što je seks. I zato su te negativne slike i doživljaji hedonizma. Međutim, danas kada govorimo o hedonizmu i hedonisti, govorimo o čovjeku koji teži da u životu doživljava prijatnosti, da dominantno uživa, ne samo u fizičkim, tjelesnim dražima, nego da svoj život liši neprijatnosti, boli", objašnjava Cvjetkovićeva.

Da li smo svi hedonisti

Je li svako uživanje hedonizam i da li je svako od nas predodređen da može da bude hedonista?

"Može da bude. Stvar je perspekive, kako čovjek pristupa i čemu teži. Danas često imamo djecu koja odrastaju u porodicama gdje im roditelji zadovoljavaju sve želje i potrebe, ponekad nekritički. Njima smisao života postaje sreća i uživanje. Možemo svi da bude hedonisti po malo, da činimo stvari koje su povezane sa pijatnošću, sa užitkom. Ali, ako težimo da izbjegnemo bilo kakvu vrstu bola, onda se ulazi u nekritički hedonizam. Međutim, neprijatnost je sastavni dio života i ona nas motiviše da učimo i radimo neka druga ponašanja koja će nas odvojiti od neprijatnosti", dodaje Cvjetkovićeva.

Svaki čovjek može da postane hedonista - nije presudno koliko ima, već kako živi.

Ne krije da ponekad hedonizam ljudi povezuju sa sebičnošću (u kojoj se gleda samo na svoje potrebe i želje) ali naglašava da hedonista ne mora nužno da bude sebičan.

"Hedonista je neko ko uživa u životu, u svakom životnom trenutku, gledajući pozitinu stranu i težeći da stvara pozitivne strane života, ali isto tako, da pomogne drugom. Dok kod sebičnosti imamo ljude koji gledaju samo svoje potrebe i želje, ne gledajući da li time čine štetu drugima", kaže Cvjetkovićeva.

Granice

Nit hedonizma, dodaje naša sagovornica, u čovjeku se rađa već samim njegovim dolaskom na svijet. Posmatrajte, kaže ona, ponašanje novorođenčeta i vidjećete da se rukovodi isključivo principom svog zadovljstva i traži one stvari koje će da mu ugode.

"Međutim, zadatak roditelja u socijalizaciji i vaspitanju jeste da nauče dijete da se ophodi prema životu po principu relnosti. To znači da stvari koje su neprijatne mogu da budu dobro za čovjeka, kao što je konzumiranje karfiola, a da stvari koje mu prijaju, kao što su slatkiši, mogu da čine loše. Ipak, kod ove djece, kasnije ljudi, ostaje težnja ka uživanju, ali vodi računa i o granicama. To su ljudi za koje kažemo da žive punim plućima", priča Cvjetkovićeva.

Da li je uživanje u životu moguće samo ako posjedujete skupocjene limuzine, jahte, satove, ili je za sreću dovoljna kocka čokolade, auto od 2.000 maraka, jeftine patike za koje ste emotivno vezani, ribolov sa društvom?

Hedonizam nema cijenu

Jasno je da više novca znači i lakše ispunjavanje želja, ali bilo bio pogreško reći da oni koji nisu bogati nemaju način da budu hedonisti i da je to privilegija samo odabranih. Generalno, hedonizam je riječ koja nema cijenu.

"Treba da razlučimo šta su potrebe, a šta želje. Ako ne zadovoljimo potrebe, ne možemo da preživimo. Bez želja možemo, ali nam je lošiji kvalitet života. Primjera radi, potreba je voda da bismo preživjeli, a želja je kafa, čaj, sok. Možemo bez njih, ali nam život čine ljepšim kada ih imamo. Ali, pošto smo društvo koje je najčešće u zoni preživljavanja, na uživanje i zadovoljavanje želja se ponekad gleda sa neodobravanjem, jer najveći dio ljudi ne može to da priušti. Zato na hedoniste gledaju kao na nekoga ko se razbacuje. Ono što je naprednijim, bogatijim društvima normalno, kod nas se tretira kao luksuz. Dakle, stvar je gledišta", zaključuje Cvjetkovićeva.

• Piše: Slobodan Popadić / HEDONIST
• Tekst objavljen u magazinu HEDONIST 01, 2020. godine.