Kako je šampanjac postao piće za proslave

Zanimljivo je da nijedno drugo piće nije uspjelo postići takav status. Vino se pije uz večeru, viski uz razgovor, konjak poslije obroka, a kokteli na zabavama. Šampanjac, međutim, nije rezervisan za određeno doba dana niti za određenu priliku. On označava trenutak kada se nešto veliko dogodilo. Postao je više od pića - postao je ritual.

Ironija je u tome što njegov put do tog statusa nije počeo kao priča o uspjehu. Naprotiv. Prvi pjenušavi šampanjci bili su proizvod onoga što su vinari smatrali ozbiljnom greškom.

Pokrajina koja nije bila predodređena za velika vina

Regija Champagne, na sjeveroistoku Francuske, danas je jedno od najpoznatijih vinskih područja na svijetu. Međutim, prije nekoliko vijekova malo ko bi povjerovao da će upravo odatle nastati najprestižnije vino na planeti.

Za razliku od sunčanijih dijelova Francuske, klima u Champagnei bila je hladnija, a grožđe je često sazrijevalo sporije. Vinari su proizvodili mirna vina koja su bila cijenjena, ali nisu mogla konkurisati bogatim burgundskim ili bordo vinima.

Najveći problem nastajao je tokom zime. Hladnoća bi zaustavila fermentaciju prije nego što bi sav šećer bio pretvoren u alkohol. Kada bi u proljeće temperature ponovo porasle, fermentacija bi se nastavila unutar već zatvorenih boca. Stvarao se ugljen-dioksid koji nije imao gdje izaći, pa su boce počinjale pucati ili bi vino postalo puno neželjenih mjehurića.

U to vrijeme to nije bio znak kvaliteta. Bio je to kvar.

Vinari su pokušavali svim silama da spriječe pojavu pjenušanja. Čitave serije vina završavale su uništene zbog eksplozija boca, koje su često izazivale lančanu reakciju u podrumima. Gubici su bili ogromni, a pjenušavo vino smatralo se nestabilnim i nepoželjnim proizvodom.

Mit o monahu koji je "okusio zvijezde"

Kada se govori o šampanjcu, gotovo uvijek se spominje ime Dom Pérignon. Prema jednoj od najpoznatijih vinskih legendi, benediktinski monah je nakon prvog gutljaja uzviknuo: "Dođite brzo, pijem zvijezde!"

Priča je lijepa, ali istorijski vjerovatno nije tačna.

Dom Pierre Pérignon zaista je živio u 17. vijeku i bio je jedan od najvažnijih ljudi u razvoju vina iz Champagne. Međutim, njegovo najveće dostignuće nije bilo stvaranje pjenušavog vina, već usavršavanje proizvodnje. Uveo je pažljiviji odabir grožđa, unaprijedio način miješanja vina iz različitih vinograda i značajno podigao kvalitet tadašnjih vina.

Mnogi istoričari smatraju da je čak pokušavao spriječiti stvaranje mjehurića, a ne podsticati ih.

Ipak, legende ponekad imaju vlastiti život. Dom Pérignon postao je simbol početaka šampanjca, a njegovo ime danas nosi jedno od najpoznatijih luksuznih vina na svijetu.

Kako su mjehurići od greške postali najveća prednost

Dok su francuski vinari pokušavali riješiti problem, tehnološki razvoj donio je neočekivano rješenje.

Engleske staklane počele su proizvoditi mnogo čvršće boce koje su mogle izdržati veći pritisak. Istovremeno su kvalitetniji čepovi od plute omogućili pouzdanije zatvaranje vina. Ono što je nekada izazivalo pucanje boca sada se moglo kontrolisati.

Vinari su shvatili da mjehurići ne moraju biti neprijatelj. Naprotiv. Pjenušavo vino nudilo je potpuno novo iskustvo. Sitni nizovi mjehurića, svježina i osjećaj živosti razlikovali su ga od svih drugih vina koja su tada postojala. Umjesto da skrivaju pjenušanje, počeli su ga usavršavati.

Tokom narednih decenija razvijena je metoda druge fermentacije u boci, po kojoj je šampanjac poznat i danas. Taj proces zahtijevao je mnogo više vremena, znanja i ručnog rada nego proizvodnja običnog vina. Upravo zbog toga šampanjac je od samog početka bio skuplji i rjeđi od većine drugih vina.

Kraljevi su stvorili prvi luksuzni brend

Da je šampanjac ostao samo zanimljivo pjenušavo vino, vjerovatno nikada ne bi postao svjetska ikona. Njegov uspon u velikoj mjeri duguje francuskim kraljevima.

Grad Reims, srce regije Champagne, bio je mjesto na kojem su vjekovima krunisani francuski monarsi. Nakon ceremonija, plemstvo i visoki gosti slavili su uz lokalna vina. Tako je šampanjac postepeno počeo da se povezuje s kraljevskim dvorom, luksuzom i najvažnijim državnim događajima.

Evropska aristokratija brzo je prihvatila novu modnu naviku. Na dvorovima u Parizu, Beču, Sankt Peterburgu i Londonu šampanjac je postao piće koje se služilo u posebnim prilikama. Ruski carevi naručivali su ogromne količine, englesko plemstvo u njemu je vidjelo simbol prestiža, a francuski dvor koristio ga je kao izraz elegancije.

Kada nešto postane omiljeno među kraljevima, ubrzo poželi cijela Evropa.

Žena koja je promijenila istoriju šampanjca

Jedna od najvažnijih osoba u istoriji ovog vina nije bio kralj, vojskovođa niti veliki trgovac. Bila je udovica.

Nakon smrti supruga, Barbe-Nicole Ponsardin preuzela je porodičnu vinariju početkom 19. vijeka. U vrijeme kada žene gotovo nikada nisu vodile velike kompanije, ona je donijela odluke koje će promijeniti cijelu industriju. Danas je svijet poznaje kao Veuve Clicquot - "Udovicu Clicquot".

U njenoj vinariji razvijena je tehnika poznata kao remuage ili postepeno okretanje boca. Time se talog skupljao u grliću boce, što je omogućilo proizvodnju mnogo bistrijeg i kvalitetnijeg šampanjca. Inovacija je revolucionisala proizvodnju i ubrzo postala standard koji koriste gotovo sve velike kuće.

Madame Clicquot nije bila samo vrhunski inovator. Bila je i izvanredan trgovac. Uprkos ratovima i političkim previranjima, njeni šampanjci stigli su do ruskog dvora, evropskih prijestonica i najbogatijih kupaca svog vremena. Mnogi istoričari smatraju da bez nje šampanjac vjerovatno nikada ne bi postao globalni luksuzni proizvod.

Od evropskih dvorova do Hollywooda

Tokom 19. vijeka svijet se mijenjao ogromnom brzinom. Industrijska revolucija stvorila je novu klasu bogatih industrijalaca, bankara i trgovaca koji su željeli pokazati svoj uspjeh.

Šampanjac je postao savršen simbol tog novog bogatstva. Služio se u luksuznim hotelima, na transatlantskim brodovima, u najpoznatijim restoranima i na raskošnim balovima Belle Époque. Na Titanicu su putnici prve klase nazdravljali upravo njime, dok su u Parizu, Londonu i Njujorku najveći hoteli stvarali vinske karte na kojima su poznate kuće iz Champagne zauzimale posebno mjesto.

Dvadeseti vijek dodatno je učvrstio njegov status. Filmske zvijezde, industrijalci, sportisti i političari gotovo su uvijek fotografisani sa čašom šampanjca u ruci. Hollywood je tu sliku proširio cijelim svijetom. Više nije bilo važno da li slavite filmsku nagradu, pobjedu na teniskom turniru ili otvaranje novog hotela. Ako je događaj bio poseban, na stolu se nalazio šampanjac.

Zašto baš šampanjac?

Malo koje piće toliko snažno djeluje na sva čula istovremeno. Prvo se čuje zvuk čepa koji izlazi iz boce. Zatim dolazi šum hiljada sitnih mjehurića. Slijedi pjena koja ispunjava čaše, odsjaj zlatne boje i ritual zajedničkog nazdravljanja.

Sve traje svega nekoliko sekundi, ali upravo tih nekoliko sekundi stvara osjećaj da se događa nešto posebno.

Psiholozi smatraju da rituali imaju važnu ulogu u ljudskom životu. Oni označavaju prelazak iz jednog trenutka u drugi. Šampanjac je upravo zbog svog jedinstvenog načina posluživanja postao savršeno piće za obilježavanje takvih prelaza.

Njime se slave vjenčanja, rođenja djece, godišnjice, sportske pobjede, poslovni uspjesi, porinuća brodova i doček Nove godine. Formula 1 pretvorila je prskanje šampanjcem u globalno prepoznatljiv simbol pobjede, dok su luksuzne jahte i prekookeanski brodovi decenijama porinuti uz razbijanje boce o pramac. Nijedno drugo vino nije uspjelo izgraditi tako snažnu vezu sa samim pojmom proslave.

Može li svaki pjenušac biti šampanjac?

Jedna od najčešćih zabluda jeste da je svaki pjenušac šampanjac. Nije. Naziv Champagne zakonski je zaštićen i može ga nositi isključivo pjenušavo vino proizvedeno u istoimenoj francuskoj regiji, prema strogo propisanim pravilima. Grožđe mora poticati iz određenih vinograda, proizvodnja mora slijediti tradicionalnu metodu druge fermentacije u boci, a svaka faza procesa podliježe preciznim standardima.

To, naravno, ne znači da druga pjenušava vina nisu vrhunska. Italijanski prosecco proizvodi se drugačijom metodom i naglašava svježinu i voćnost. Španska cava takođe prolazi drugu fermentaciju u boci, ali koristi druge sorte grožđa i razvija vlastiti karakter. Francuski crémant nastaje izvan regije Champagne, ali prema sličnim principima proizvodnje.

Svaki od njih ima svoje mjesto u svijetu vina. Međutim, samo jedan može nositi ime šampanjac.