Hrana koja dijeli svijet: Delicije koje jedni obožavaju, a drugi ne mogu ni pogledati

Za jedne su nacionalni ponos i vrhunac gastronomije. Za druge predstavljaju nešto što ne mogu ni pomirisati, a kamoli probati.

Zanimljivo je da kvalitet tih jela gotovo nikada nije problem. Ono što dijeli ljude jesu navike, kultura i ono na šta smo navikli još kao djeca. Upravo zato neka od najpoznatijih svjetskih jela istovremeno se nalaze na listama najvećih gastronomskih delicija i najodbojnijih specijaliteta na planeti.

Durian - kralj voća kojem je zabranjen ulazak u hotele

Ako postoji hrana koja izaziva najviše podijeljenih mišljenja na svijetu, onda je to durian. Na prvi pogled podsjeća na veliko zeleno voće prekriveno oštrim bodljama. Međutim, tek kada se otvori počinje ono zbog čega je postao svjetski fenomen.

Njegov miris opisivan je na stotine načina. Neki ga porede sa pokvarenim lukom, kanalizacijom ili starim sirom, dok drugi u njemu osjećaju slatke tropske note. Naučnici su u njegovoj aromi identifikovali desetine različitih isparljivih jedinjenja, zbog čega gotovo svako nosom "čita" drugačiju priču.

Ipak, oni koji ga vole tvrde da ukus nema nikakve veze s mirisom. Opisuju ga kao bogatu kombinaciju vanile, badema, karamele i kremastog pudinga.

U jugoistočnoj Aziji durian je toliko cijenjen da ga nazivaju kraljem voća. Istovremeno, zbog intenzivnog mirisa zabranjeno ga je unositi u brojne hotele, aerodrome i sredstva javnog prevoza u Tajlandu, Singapuru i Maleziji.

Surströmming - konzerva koju mnogi otvaraju napolju

Šveđani imaju specijalitet koji redovno završava na listama najkontroverznijih jela svijeta.

Surströmming je fermentisana baltička haringa koja mjesecima sazrijeva u konzervi. Tokom fermentacije stvaraju se gasovi zbog kojih se limenka često primjetno izboči.

Upravo zato iskusni ljubitelji ovog specijaliteta gotovo uvijek je otvaraju na otvorenom.

Miris je toliko snažan da mnogi odustanu i prije prvog zalogaja. Međutim, oni koji ga jedu tvrde da je najveća greška posmatrati ga samo kroz aromu. Tradicionalno se služi uz tanki hljeb, krompir, kiselu pavlaku i crveni luk, čime dobija mnogo blaži i uravnoteženiji ukus.

Za Šveđane to nije gastronomski izazov, već dio nacionalne tradicije.

Balut - jaje koje traži hrabrost

Na Filipinima i u Vijetnamu balut je sasvim obična ulična hrana.

Riječ je o oplođenom pačijem jajetu koje se kuva neposredno prije nego što se embrion potpuno razvije. Za mnoge zapadne turiste upravo izgled predstavlja najveću prepreku.

Lokalno stanovništvo, međutim, balut smatra hranljivom poslasticom bogatom proteinima. Jede se topao, uz malo soli ili sirćeta, a često se prodaje na večernjim ulicama kao brza užina.

Ono što je nekome šokantan prizor, drugome je dio svakodnevice.

Hákarl - islandska lekcija iz preživljavanja

Na Islandu priroda nikada nije bila naročito velikodušna. Vjekovima su ljudi morali pronaći način da sačuvaju hranu tokom dugih zima.

Tako je nastao hákarl - fermentisano meso grenlandske ajkule.

Svježe meso ove ajkule nije bezbjedno za konzumaciju zbog visokog sadržaja prirodnih toksina. Zato se tradicionalno zakopava u zemlju ili ostavlja da fermentiše nekoliko mjeseci, a zatim suši na otvorenom.

Rezultat je specijalitet izrazito snažnog mirisa koji mnoge podsjeća na amonijak.

Za Islanđane predstavlja dio nacionalnog identiteta i podsjetnik na vrijeme kada je hrana značila opstanak.

Casu marzu - sir koji još "živi"

Na Sardiniji postoji sir koji je toliko neobičan da se o njemu raspravlja decenijama.

Casu marzu nastaje daljim sazrijevanjem ovčijeg sira uz pomoć larvi posebne vrste muve, koje ubrzavaju razgradnju i stvaraju izuzetno mekanu teksturu.

Za jedne je riječ o vrhuncu tradicionalnog sirarstva. Za druge je nezamislivo da se takav sir uopšte nađe na stolu.

Bez obzira na mišljenja, casu marzu ostao je jedan od najpoznatijih gastronomskih simbola Sardinije.

Stoljetna jaja - ljepota koja vara

Kineska stoljetna jaja nemaju stotinu godina, niti su pokvarena.

Patkina, kokošija ili prepeličja jaja mjesecima sazrijevaju u posebnoj smjesi gline, pepela, soli i kreča. Tokom tog procesa bjelance postaje tamno i gotovo providno, dok žumance poprima kremastu teksturu i intenzivnu aromu.

Njihov izgled mnogima djeluje neobično, ali u kineskoj kuhinji smatraju se delikatesom koja se često služi uz kašu od pirinča ili tofu.

Zašto nam je neka hrana odbojna?

Psiholozi smatraju da ukus nije samo pitanje jezika, već i mozga. Ono što jedemo od najranijeg djetinjstva postaje dio naše predstave o tome šta je "normalna" hrana. Kada prvi put vidimo nešto potpuno drugačije, naš mozak često reaguje oprezom. Taj mehanizam nekada je imao važnu ulogu u zaštiti ljudi od potencijalno opasne hrane.

Zbog toga isti miris može kod jedne osobe izazvati osjećaj zadovoljstva, a kod druge gotovo instinktivnu odbojnost.

Više od hrane

Putovanja nas uče da gastronomija nije samo pitanje ukusa. Ona je priča o istoriji, klimi, siromaštvu, obilju i načinu na koji su različiti narodi učili da prežive.

Durian, surströmming ili balut možda nikada neće završiti na svačijem tanjiru. Ali upravo zbog njih postaje jasno koliko je svijet raznolik. Jer ono što je nekome nezamisliv zalogaj, drugome je ukus djetinjstva. A možda upravo u toj razlici leži najveća ljepota putovanja - ne da svugdje pronađemo ono što već poznajemo, već da pokušamo razumjeti zašto neko drugi nešto voli.