Zlatan Vidović za HEDONIST: Crni humor je naš prirodni odbrambeni mehanizam

„Ona jeste rođena iz jedne banjalučke situacije, ali govori o univerzalnim temama: porodičnim odnosima, ekonomskim pritiscima i ljudskoj potrebi da sačuva radost uprkos izazovima. To je i humoristička i duboko istinita slika vremena u kojem živimo“, rekao je Vidović.

Pomenuti film je dramedija o porodici Škrbić, koja je opsjednuta ljetovanjima i idejom da se godišnji odmor ne smije propustiti. Sticajem društvenih okolnosti, članovi porodice nalaze se u neobičnoj ljetnoj avanturi koja mijenja njihove odnose i pogled na sebe. Vođeni idejom „obaveznog“ ljetovanja, Škrbići ulaze u niz apsurdnih i duhovitih situacija koje, umjesto da ih razdvoje, pomažu da se bolje razumiju i ponovo povežu. Film govori o porodičnom zajedništvu koje se u savremenom, ubrzanom svijetu lako izgubi, ali koje se, kroz neočekivane okolnosti, može ponovo pronaći.

Vaš lik je dio porodice koja deset dana u stanu „glumi“ ljetovanje. Koliko je bilo izazovno iznijeti taj balans između crnog humora i duboko potisnutih porodičnih tenzija?

Balans je bio ključ svega. Crni humor je naš prirodni odbrambeni mehanizam, dok su porodične tenzije nešto što svi prepoznajemo. Izazov je bio da emocija ostane stvarna i iskrena - da publika osjeti i težinu i smijeh, bez karikiranja. Glumački je to zahtijevalo finu mjeru i puno razumijevanja između glumaca.

Paralelno sa premijerom ovog filma snimali ste i video sadržaje za društvene mreže gdje ste se podsjetili na to kako su izgledala ljetovanja u vrijeme Vašeg djetinjstva. Mislite li da se tada živjelo bezbrižnije ili je većina građana jednostavno nostalgična za minulim vremenima baš zato što su prošla?

Naravno da postoji doza nostalgije, ali mislim da su ljudi zaista bili manje opterećeni poređenjem i očekivanjima. Život je bio jednostavniji, ne zato što je bio lakši, već zato što su se prioriteti razlikovali. Danas živimo brže i pod većim pritiscima, pa idealizujemo prošlost, ali ta lakoća koju pamtimo ipak ima realno uporište.

Poznati ste po tome da gradite mostove i kulturnu saradnju sa glumcima i umjetnicima širom regiona, a istovremeno ne izbjegavate uloge koje se bave tematikom proteklih ratova. Koliko je danas važno prevazilaziti granice i stvarati zajednički prostor kulture, bez obzira na administrativne i političke podjele?

Kultura ima moć da povezuje tamo gdje politike često razdvajaju. Saradnje s kolegama iz regiona doživljavam kao nešto prirodno - dijelimo isti jezik umjetnosti. Uloge koje se bave teškim temama, poput ratova, za mene su važne, jer podsjećaju da je dijalog nužan. Danas je možda najvažnije stvarati prostor u kojem su ljudskost i kreativnost jače od podjela.

Iako ste profesionalno prisutni širom regiona, ostajete vezani za Republiku Srpsku, posebno rodnu Gradišku. Koliko Vam je ta pripadnost važna i da li Vam daje dodatnu odgovornost u radu?

Ta pripadnost je dio mog identiteta. Ne doživljavam je kao teret, već kao sidro. Ona me podsjeća na vrijednosti s kojima sam odrastao i daje mi odgovornost da svoj rad predstavljam časno. To je emotivna veza koja me motiviše, a ne sputava.

Kada se reflektori ugase - gdje Zlatan Vidović najviše uživa? Ljetnim destinacijama, energiji grada, putovanjima, prirodi… ili možda u sasvim malim, svakodnevnim ritualima koji se mogu desiti i u četiri zida?

Volim putovanja i energiju različitih mjesta, ali najviše me ispunjavaju jednostavne stvari: priroda, tišina, druženja s bliskim ljudima ili neki mali ritual kod kuće. Upravo te male svakodnevne radosti vraćaju balans i snagu.

Piše: Anđelka Marković / HEDONIST