Bundeva nije bila prva: Kako je repa izgubila Noć vještica

U Muzeju seoskog života kod Castlebara, u irskoj grofoviji Mayo, među eksponatima stoji gipsani odlivak jedne izdubljene repe. Original je izrezbaren oko 1903. u Fintownu, u Donegalu: dvije prorezane oči, nepravilni zubi, šupljina za svijeću. Upravnik muzeja Tony Candon rekao je jednom prilikom da ljudi, kad ga vide uživo, ustuknu.

To je jack-o’-lantern kakav je nekad bio, a ne uglađena narandžasta glava s osmijehom koju danas stavljamo na prozor.

Ime je starije od fenjera

Izraz “jack-o’-lantern” stariji je od bilo kojeg povrća. Oxford English Dictionary ga bilježi od 1658. kao naziv za titravu svjetlost koja se noću viđa nad močvarama, a od 1663. do 1704. kao naziv za čovjeka s fenjerom, odnosno noćnog stražara. Za izdubljenu repu ili bundevu prvi put se upotrijebio tek 1837.

Priča koja ime povezuje s repom je irska legenda o Jacku, kovaču i pijanici koji je dvaput nasamario đavola. Kad je umro, nisu ga primili ni u raj ni u pakao, a đavo mu je dobacio žar da ima čime da osvijetli put. Jack ga je spremio u izdubljenu repu i od tada luta svijetom. U štampi se legenda pojavljuje u 19. vijeku, a verzija koju je Dublin Penny Journal objavio 1836. ne pominje fenjer od povrća. Veza između priče i repe, dakle, kasniji je dodatak.

Koliko je stara repa

U popularnim tekstovima običaj se stalno vezuje za keltski Samhain: kad se vjerovalo da se duhovi miješaju s živima, ljudi su, kažu, rezbarili strašna lica u povrću da ih rastjeraju. Dokumentovani tragovi su znatno mlađi. Najstariji potiče s kraja 18. vijeka, iz Worcestershirea, gdje se fenjer od repe zvao “Hoberdy’s lantern”. U 19. vijeku izdubljene repe i stočne repe s grotesknim licima zabilježene su u Engleskoj, Irskoj, Velsu i Škotskoj. U Somersetu su imale i svoju noć, Punkie Night. Na ostrvu Man, gdje se običaj zove Hop-tu-Naa, vjeruje se da fenjeri od repe nisu stariji od početka 19. vijeka, jer je to povrće tamo uvedeno tek krajem prethodnog.

To ne znači da običaj nije mogao biti stariji, već samo da za to nema pisanog traga.

Bundeva ulazi u priču

Uobičajena verzija glasi ovako: Irci su bježali od gladi četrdesetih godina 19. vijeka, u Americi su našli bundevu, veću i mekšu od repe, i problem je bio riješen. Lijepa priča, ali nepotpuna.

Američka djeca su, prema istoričarima, rezbarila bundeve iz zabave i prije nego što je Noć vještica postala praznik. Članci s uputstvima za “trik s izrezbarenom bundevom” izlazili su u časopisima već 1842, a jedna novinska priča iz 1846. opisuje dječaka koji u bundevi izrezbari tri lica. Izrezbarena bundeva bila je prvo znak berbe i Dana zahvalnosti. Prvi pisani trag koji je vezuje za Noć vještica potiče iz novina iz Kingstona, u Ontariju, od 1. novembra 1866. Jedan članak iz 1895. preporučuje osvijetljenu bundevu kao nagradu u dječjim igrama za Dan zahvalnosti, a oko 1900. u bundevama su se rezbarila vesela, a ne strašna lica. Tek u 20. vijeku Noć vještica se masovno raširila Amerikom.

Istoričarka Cindy Ott, autorka knjige o bundevi, kaže da je Amerika praktično iznova izmislila Noć vještica, a širila se novinama, časopisima i razglednicama. Merriam-Webster smatra uvjerljivijom teoriju da je izrezbarena bundeva nastala kao dječja šala, pa su je tek poslije povezali s irskom pričom o Jacku. Repa je, dakle, jedan korijen, a bundeva možda ni nije potekla iz njega.

Običaj bez adrese

Do nas je običaj stigao iz te američke verzije, ne iz irske. Uvezli smo bundevu, kostim i slatkiše, a priču ispod njih nismo. Prema američkoj Nacionalnoj federaciji trgovaca (NRF), Amerikanci će ove godine na Noć vještica potrošiti oko 13,5 milijardi dolara, a prošle godine je 46 odsto ispitanika planiralo da rezbari bundevu.

Svjetlo uoči 1. novembra nije nam, uostalom, strano: u katoličkim krajevima regije tog dana se pale svijeće na grobovima.

Ako ove godine ipak povučete nož kroz bundevu, imajte na umu da je ona kasni dolazak. Prvi fenjer bio je tvrđa, ružnija i, po riječima muzejskog osoblja, strašnija stvar. Irish Times je jednom napisao da je repu đavolski teško rezati, što dobro objašnjava zašto su stari primjerci tako grubi.