
Postavili smo isto pitanje deset različitih sagovornika, u deset različitih razgovora, u deset različitih raspoloženja: šta je za vas hedonizam? Očekivali smo nešto o šampanjcu, privatnim avionima, možda i po kojem skupom satu oko ruke. Umjesto toga, kad smo sve intervjue složili jedan pored drugog, izronilo je nešto mnogo neočekivanije. I, moramo priznati, mnogo ljepše.

Godine 1896. na jugoistočnoj obali Floride nije postojao grad. Postojala je vrelina. Postojala je močvara, gusta i zelena, u kojoj su komarci vladali nemilosrdnije od bilo kog gradonačelnika koji će doći kasnije. Na tom komadu zemlje, između zaliva Biscayne i divljine Evergladesa, živjelo je nešto preko tri stotine ljudi. Toliko malo da bi ih danas jedna solidna zgrada na Brickellu mogla smjestiti u svoje stanove, sa liftom koji radi i pogledom na jahte.

Godine 1963. jedan čovjek u turskom gradu Derinkuyu je, renovirajući svoju kuću, srušio dio zida u podrumu i naišao na čudnu, uzanu prostoriju iza njega. Kada je nastavio da kopa, umjesto još jedne prostorije pronašao je tunel.

Grad u kojem želimo živjeti sa 25 godina teško da će imati iste adute kada napunimo 45. Kasnije se mijenjaju i prioriteti: noćni život ustupa mjesto mirnijem ritmu, blizina kulturnih sadržaja dobija drugačiju težinu, a prostor, priroda i osjećaj svakodnevne lakoće postaju sve važniji.

Na nekim mjestima priroda je stvorila prizore koji djeluju gotovo nestvarno. Bez pomoći arhitekata i građevinskih mašina, voda je hiljadama godina oblikovala stijene, taložila minerale i stvarala bazene čija ljepota često nadmašuje i najluksuznija kupališta na svijetu.

Uveče 14. aprila 1912. godine, dok je Titanic plovio mirnim vodama sjevernog Atlantika, gotovo niko od više od dvije hiljade putnika nije mogao naslutiti da će se nekoliko sati kasnije naći usred jedne od najvećih pomorskih tragedija u istoriji. U restoranima i salonima broda večera je tekla uobičajenim ritmom. Konobari su posluživali višeslojne menije, čaše su se punile vinom, orkestar je svirao, a putnici razgovarali o poslu, putovanjima i planovima po dolasku u Njujork.

Postoji trenutak na gotovo svakom aerodromu kada putovanje prestaje biti putovanje, a postaje puka logistika. Nekoliko sati nakon polijetanja izlazimo na drugom kraju svijeta, često bez jasnog osjećaja koliko smo zapravo daleko stigli. Vrijeme se mijenja, jezici postaju drugačiji, ali prostor između dvije tačke kao da nestaje.

Jutro je polako svitalo nad industrijskom Engleskom. Gust dim iz dimnjaka fabrika prekrivao je nebo iznad Birminghama, Mančestera i Lestera, dok su prve lokomotive uz zaglušujući zvuk prolazile kroz krajolik koji se mijenjao brže nego ikada ranije. Fabrike su gutale hiljade radnika, gradovi su rasli iz dana u dan, a željeznica je spajala mjesta koja su donedavno bila udaljena danima putovanja kočijama.

Putovanja, hrana i piće srž su posla kojim se bavi Banjolučanin Andrej Slavnić koji se, kao stručnjak za vina, ukrcao 2016. godine na kruzer jedne od najprestižnijih svjetskih kompanija „Viking Ocean Cruises“, a potom zaplovio svjetskim morima.

Na svijetu postoje gradovi koji su inspirisali filmove, mjesta po kojima su nastale pjesme i pejzaži koje su ovjekovječili najveći svjetski slikari. Međutim, postoji veoma malo naselja koja su ostavila toliko snažan utisak da je neko odlučio da ih doslovno izgradi ponovo, hiljadama kilometara od njihovog izvornog doma. Upravo se to dogodilo Hallstattu, malom austrijskom selu smještenom između strmih alpskih padina i mirne površine istoimenog jezera.

Kada obiđete više od stotinu zemalja svijeta, steknete pravo da upoređujete. Upravo zato riječi najpoznatijeg banjalučkog putopisca Roberta Dacešina imaju posebnu težinu kada kaže da Bosna i Hercegovina posjeduje prirodne i kulturne dragulje koji bez problema mogu stati rame uz rame s najpoznatijim svjetskim destinacijama.

Pronašli ste hotel koji izgleda savršeno. Fotografije podsjećaju na luksuzni resort, ocjene su visoke, a cijena djeluje kao odlična prilika. Međutim, tek po dolasku shvatite da "pet minuta od centra" znači pola sata hoda uzbrdo, da soba gleda na parking umjesto na more i da konačan račun nije ni približno onome što ste očekivali prilikom rezervacije.

Malta, jedna od teritorijalno najmanjih evropskih zemalja, ima geografski položaj koji je ovu državu od davnina učinio primamljivom putnicima iz svih dijelova svijeta. Njeno ime potiče od feničanske riječi Malet što u prevodu označava mjesto za skrivanje. Svoje „skrovito mjesto“ tu su pronaši i dvoje Banjalučana, Nevena Striković i Rajko Trubajić.

Nekada su u njima živjeli ljudi čiji je posao bio da čuvaju brodove od stijena. Danas u istim tim zgradama odsjedaju putnici koji žele nekoliko dana daleko od gradske buke, hotelskih gužvi i svakodnevice. Stari svjetionici širom Evrope posljednjih godina postali su jedno od najpoželjnijih mjesta za odmor.

Mnogi putnici prije odlaska u inostranstvo provjeravaju koliko je uobičajeno ostaviti bakšiš u restoranu ili kafiću. U većem dijelu svijeta odgovor je jednostavan - poželjno je, a često se i očekuje. Međutim, u Japanu važe potpuno drugačija pravila.

Prvi korak djeluje sasvim običan. Već nekoliko metara kasnije ispod vas zjapi više od stotinu metara praznine, a uska drvena staza priljubljena uz okomite litice postaje jedina veza između dvije strane kanjona.