
Malo koji prirodni fenomen izaziva toliko divljenja kao polarna svjetlost. Zelene, ljubičaste i plave zavjese koje plešu preko noćnog neba djeluju gotovo nestvarno, kao da pripadaju nekom drugom svijetu. Zbog toga većina ljudi odmah pomisli na Island. Međutim, najljepši susreti sa sjevernim svjetlom često se dešavaju mnogo dalje od turističkih gužvi Rejkjavika.

Nekada su putovanja bila duža od destinacija. Ljudi nisu jurili da stignu. Nisu pratili procjenu dolaska na navigaciji niti računali koliko će minuta uštedjeti obilaznicom. Put je bio sastavni dio doživljaja. Svaki grad usput imao je svoje značenje, svaka kafa svoj razlog, a svako zaustavljanje svoju priču.

Na Balkanu još uvijek postoje putevi koji ne praštaju nepažnju. Ceste na kojima nema savršeno iscrtane sigurnosti zapadne Evrope, gdje asfalt ponekad nestane u planinskoj magli, a iza sljedeće krivine mogu vas dočekati litica, odron ili pogled zbog kojeg potpuno zaboravite zašto ste uopšte krenuli na put. I upravo zato ih bajkeri obožavaju.

Cefalù, gradić na sjevernoj obali Sicilije sa oko 14.000 stanovnika, nalazi se sedamdesetak kilometara od Palerma i jedno je od najpoznatijih mjesta na ovom dijelu ostrva. Tokom ljeta broj ljudi u gradu višestruko raste zbog turista, ali Cefalù i dalje uspijeva da zadrži atmosferu malog mediteranskog mjesta.

Sa terasa starih kuća vise tepisi koji se suše na suncu. Ispod njih prolaze crni mercedesi iz devedesetih, hipsteri sa analognim fotoaparatima i žene koje nose hljeb umotan u papir još topao iz peći. Negdje iz podruma dopire elektronska muzika, a samo nekoliko ulica dalje starci igraju tavlu ispred prodavnice. Tbilisi ne djeluje kao grad koji je pažljivo planiran da osvoji turiste. I upravo zato osvaja.

Dubrovnik je grad koji se često opisuje kao biser Jadrana, ali za one koji u njemu žive on je mnogo više od turističke razglednice. To je način života, ritam koji se ne žuri i svakodnevica u kojoj se sve svodi na jednostavnu filozofiju - „pomalo“.

Kada ljudi čuju riječ safari, gotovo uvijek zamišljaju isto: beskrajnu afričku savanu, lavove u visokoj travi i džip koji polako prolazi kroz prašnjavi pejzaž. Međutim, prava suština safarija nikada nije bila vezana samo za Afriku. Safari je osjećaj da ste ušli u svijet u kojem priroda još uvijek vodi glavnu riječ. A upravo takva mjesta danas postoje širom planete.

Robert Dacešin, putopisac iz Banjaluke koji je obišao više od pola svijeta, kaže za HEDONIST magazin da je oduvijek imao samo jednu želju – da stigne u Brazil i da prenoći u Rio de Žaneiru. Lomatao se po vozovima, spavao u autobusima, ali je konačno stigao tamo gdje je više od dvije decenije želio - na plažu Kopakabanu.

Postoje mjesta na svijetu koja djeluju kao da ne pripadaju ovom vremenu. Komodo ostrva u Indoneziji upravo su takvo mjesto - divlja, surova i gotovo nestvarna. Na njima živi stvorenje koje izgleda kao da je preživjelo još od doba dinosaurusa: čuveni komodo zmaj.

Postoje mjesta na svijetu koja ljudi ne posjećuju samo zbog odmora. Putuje se do njih zbog osjećaja. Zbog slike koju smo nekada vidjeli na ekranu, fotografije koja je djelovala nestvarno ili zbog one tihe potrebe da makar jednom stanemo pred pejzaž koji izgleda kao da ne pripada svakodnevici.

Junakinja ove priče živjela je na različitim kontinentima u raznim dijelovima svijeta, a na kraju je sreću i mir pronašla baš u Banjaluci. Adrianina priča je neobična. Rođena je u Meksiku, odrasla u San Diegu, studirala u Barseloni, zaljubila se u Berlinu, a skrasila u najvećem gradu Republike Srpske. U Berlinu je upoznala supruga Marka, profesora na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.

Ako postoji rijeka koja u nekoliko sati vožnje mijenja karakter više puta nego neki gradovi za vijek, onda je to Vrbas. Brz, divlji, tih, pa opet pitom - sve u jednom toku. Počinje kao planinska voda koja probija stijene, a završava kao mirna rijeka koja hrani ravnicu. Između te dvije tačke, Vrbas iscrtava pejzaže koji se ne zaboravljaju.

Divlji, a zavodljiv; neuredan, a raskošan; grub, a pun topline; sirov, a pun šarma; star, a neumorno živ - sve je to Palermo. Ako odlaskom u najveći grad Sicilije očekujete uglađenu eleganciju Milana, dobićete sirovu estetiku. Ako želite romantičnu kulisu Venecije dobićete glasnu, nefiltriranu stvarnost. Ako, pak, tražite monumentalnu pozornicu Rima, dobićete haos koji sam sebi režira scenu.

Na prvi pogled, Tokoname ne djeluje kao destinacija koja će vas osvojiti na prvu. Nema spektakularne nebodere, nema užurbani ritam metropole, niti turističku galamu koja prati razvikane japanske gradove. Ali ima atmosferu koja se ne vidi odmah, već se polako otkriva, poput sjaja ispod sloja pepela.

Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini, stanište posljednje prašume u Evropi, mjesto avanture i prirodni dragulj Republike Srpske. Najviši vrh planine Maglić (2386 m) takođe se nalazi unutar nacionalnog parka i u isto vrijeme je i najviši vrh u zemlji.

Postoji trenutak kada shvatiš da si stvarno izašao iz svakodnevice. Ne zato što si daleko, nego zato što je sve oko tebe drugačije. Put do Japodskih otoka nije spektakularan sam po sebi, ali posljednjih nekoliko minuta mijenja ritam. Auto ostavljaš iza sebe, a dalje ideš pješke, preko drvenih mostića koji lagano škrguću pod koracima. Ispod njih voda. Ne mirna, nego živa, stalno u pokretu.