
U svijetu u kojem je sve brže, glasnije i stalno dostupno, postoji jedno jednostavno iskustvo koje polako osvaja ljude širom planete - boravak u šumi. Ne kao planinarenje, ne kao sport, nego kao svjesno usporavanje. Japanci su za to osmislili izraz Shinrin-yoku, što doslovno znači - kupanje u šumi.

U eri jeftinih letova i beskonačnih preporuka sa društvenih mreža, putovanje je postalo dostupnije nego ikada - ali istovremeno i predvidljivije. Fotografije destinacija često su poznate prije dolaska, restorani unaprijed ocijenjeni, a iskustva gotovo identična bez obzira na grad ili državu.

Cincar planina u okolini Livna možda je jedino mjesto uz Mongoliju i Island gdje još možete vidjeti divlje konje koji žive u potpunoj slobodi vrijednoj divljenja. Ta njihova sloboda daje neku grandioznost njihovoj pojavi i nesputanost njihovom galopu.

Ne onaj koji mjeri puls i testira granice izdržljivosti. Ne onaj koji traži kacigu, konopac ili hrabrost za koju nismo sigurni da je imamo. Treba nam onaj mali, tihi rizik - koji pomjera svakodnevicu za nekoliko centimetara. Jer ponekad je dovoljno da skrenemo sa poznate staze.

Savremeni čovjek je otuđen od prirode. Izgubivši iskonsku vezu sa prirodom od koje je živio i u kojoj je živio, čovjek je počeo da je shvata zdravo za gotovo, pa danas čak ne zna ni da uživa u njoj. Kud god da krenemo nailazimo na smeće, isječene šume, isušene vodotoke, zagađene rijeke. Srećom, postoje ljudi koji se protiv ovakvog sakaćenja prirode bore svom snagom i svim srcem.

Postoje mjesta na kojima telefon ne gubi signal, već smisao. Ne zato što nema mreže, nego zato što ti ona više ne treba. U Bosni i Hercegovini još uvijek postoje zone u kojima vrijeme ide sporije, a dan traje onoliko koliko traje svjetlo.

Mušičarenje je mnogo više od običnog hobija. Za one koji mu se istinski posvete, ono je način života, unutrašnji ritam i oblik ličnog hedonizma koji se ne mjeri luksuzom, već tišinom, znanjem i poštovanjem prema vodi.