Ravno na zemlju: Zašto su baletanke opet svuda

Pariz, 1956. Brigitte Bardot sprema ulogu u filmu Et Dieu… créa la femme i ima neobičan zahtjev. Želi baletanke, ali ne za scenu nego za ulicu. Rose Repetto već devet godina šije plesne cipele, otkako joj je sin, koreograf Roland Petit, počeo dolaziti s vježbi s bolnim stopalima. Za Bardot pravi model koji naziva Cendrillon, Pepeljuga. Prvi par je karmin crven.

Cipela koja je nastala zbog bolnih stopala danas je omiljena tema ortopeda, koji upozoravaju na isto: bol. Između ta dva trenutka stoji sedamdeset godina priče o tome kako žene hodaju.

Starija nego što mislimo

Repetto nije izumila baletanku, ali joj je dala lice. Moderna baletanka rođena je 1941, kad je američka dizajnerka Claire McCardell zamolila Capezio, proizvođača plesne obuće, da napravi cipele za izvan pozornice. Dolazile su u tkaninama koje se slažu s njenim haljinama. Uspjeh je bio trenutan, dijelom i zato što cipele u doba rata nisu bile na listi racionisane robe. Capezio baletanke dospjele su 1949. i na naslovnu stranu Voguea. Audrey Hepburn ih je 1957. u filmu Funny Face nosila uz uske pantalone i tako postavila pravilo koje važi do danas: baletanka je dio uniforme elegantne žene koja ne želi da ostavlja utisak kako se trudi.

Bardot je tome dodala nešto što nijedan dizajner ne može naručiti, a to je stav. Baletanka u njenom kadru nije skromna nego slobodna. Bardot je preminula 28. decembra 2025. u 92. godini, a Cendrillon je ostao najpoznatiji dio njenog modnog nasljeđa.

Drugi čin

Pravi povratak počeo je prije nekoliko godina. Miu Miu je na reviji za jesen 2022. pokazao satenske baletanke koje su postale viralne. Alaïa je došla s mrežastim i kristalima optočenim modelima, a Sandy Liang i The Row dodali su svoje. Prema podacima kompanije Circana, u prvom kvartalu 2025. prodaja modne obuće u SAD pala je za 9 odsto, a rast su donijeli samo manji segmenti, među njima ravne cipele i baletanke.

Ovog oktobra baletanka izgleda kao cipela koja je preživjela vlastiti trend. Crna i bež ustupaju mjesto bojama. Sedmicu mode u Njujorku obilježile su ljubičaste, u Londonu i Parizu paradirale su paradajz crvene, a u São Paulu kobaltno plave. Londonske modnice nose varijantu s blagom potpeticom. Tory Burch na pistu šalje baletanke s metalnim šiljcima, a za proljeće 2027. Dries Van Noten i Simone Rocha pokazali su ih i u muškim kolekcijama.

Ima i signala da vrhunac prolazi. Magazini već pišu o džez cipelama i školskim oksfordicama kao nasljednicima. To je pouzdan znak zrelosti: kad se cipela mora stalno preosmišljavati, trend je pobijedio.

Šta govori ravno

Uzmimo da je pitanje zašto baš sad. Odgovor je dio većeg pomaka, koji ima i brojke. Još 2017. američki analitičari bilježili su da prodaja visokih potpetica pada za 12 odsto, dok ženske sportske patike rastu za 37 odsto. Tada se govorilo da žene nose ono u čemu mogu da stoje, hodaju i trče po gradu.

Potpetica je decenijama bila skup signal: pogledajte koliko sam spremna da platim izgledom. Ravan đon tvrdi suprotno. Kao što je HEDONIST već pisao u tekstu o ružnom koje je postalo skupo, status se danas često pokazuje odbijanjem da se pokazuje. Baletanka je zato tiša izjava od patike, jer dolazi s elegancijom, ali bez očekivanja da žena uživa u nelagodi.

Tu je i paradoks koji ne treba prešutjeti. Baletanka nije udobna cipela. Ortopedi se slažu da većina modela nema podršku za svod stopala i da je nepovoljna za duže hodanje, a preporučuju čvršći đon i blagu petu. Udobnost koju baletanka nudi zato je više poruka nego osobina: ona kaže da ne moram ništa da dokazujem, pa makar ponekad morala da kupim uložak. Možda je baš zato modna industrija ove jeseni dodala potpeticu i ponovo se približila onome što je Repetto napravila prije sedam decenija, cipeli u kojoj se stvarno može ići.

Bardot nije tražila cipelu koja je lijepa. Tražila je cipelu u kojoj može otići. Potpetica je dugo bila pitanje kako žena izgleda dok stoji, a baletanka je pitanje kuda ide.