Large banner
Stil

Sedam muškaraca koji su promijenili način odijevanja

[object Object]
Foto: Wikimedia Commons

Kamera se približava. Cary Grant izlazi iz automobila, zakopčava sako jednim pokretom i, bez ijedne suvišne geste, ulazi u kadar kao da je odijelo dio njegove kože, a ne komad odjeće koji je jutros obukao. Publika to ne primjećuje kao stil. Publika to jednostavno doživljava kao njega. Upravo je to razlika između čovjeka koji nosi modu i čovjeka koji je, bez namjere, postaje.

Muška moda rijetko se mijenjala preko noći. Mnogo češće su je oblikovali pojedinci koji nisu izgledali kao da pokušavaju da budu moderni, već kao da su pronašli vlastiti način da se obuku i u njemu ostanu dosljedni. Njihov uticaj nije uvijek dolazio sa modnih pista. Ponekad je počinjao na filmskom platnu, u muzičkom studiju, na ulici ili za volanom automobila. Sedam muškaraca, iz sedam različitih epoha, promijenilo je ne samo ono što se nosi, već i ono što nošenje odjeće znači.

Njihova zajednička osobina nije bila sklonost prema upadljivosti. Naprotiv, najtrajniji stilovi gotovo uvijek počivaju na jednostavnosti, proporciji i detaljima koje čovjek primijeti tek kada pogleda drugi put. Zato njihova garderoba i danas djeluje savremeno, iako su mnogi komadi koje su nosili nastali prije više decenija.

Cary Grant: Umjetnost savršenog kroja

Cary Grant je najčistiji primjer ideje da odijelo ne treba da nosi čovjeka, već čovjek odijelo. Njegov stil bio je sofisticiran, ali nikad izvještačen. Tamna odijela, bijele košulje, diskretne kravate, kvalitetni kaputi i precizno odabrane cipele činili su garderobu koja je izgledala jednostavno upravo zato što je sve bilo na svom mjestu.

Grant nije trebao ekstravaganciju da ostavi utisak. Njegova silueta i način na koji je nosio sako učinili su da klasično muško odijelo prestane biti poslovna uniforma i postane izraz karaktera. U filmu North by Northwest njegovo sivo, dvoredno, prugasto odijelo nije djelovalo kao kostim, već kao produžetak čovjeka koji ga nosi. To je i najveća lekcija njegovog stila: elegancija najbolje funkcioniše kada izgleda potpuno prirodno.

Marlon Brando: Trenutak kada je majica postala stav

Dok je Grant predstavljao krojenu eleganciju, Marlon Brando otvorio je potpuno drugu stranu muške garderobe. Bijela majica kratkih rukava, farmerke i kožna jakna, u njegovom izdanju, prestale su biti radna odjeća i postale simbol mladosti i nove muške energije.

Početkom pedesetih Brando je pokazao da muškarac ne mora nositi odijelo da bi izgledao snažno i samouvjereno. Njegov izgled u The Wild One postao je jedan od ključnih trenutaka u istoriji popularne kulture, a uloga Stanleyja Kowalskog u A Streetcar Named Desire dodatno je učvrstila njegov status. Brando nije izmislio majicu ni kožnu jaknu - promijenio je način na koji ih je kultura posmatrala. Od tog trenutka muška garderoba počela je govoriti ne samo o statusu, već i o stavu prema svijetu.

James Dean: Uniforma jedne generacije

Nekoliko godina kasnije, James Dean tu je ideju pretvorio u univerzalni simbol mladosti. Njegov kratak život i samo nekoliko velikih uloga bili su dovoljni da njegov stil postane gotovo mitološki.

James Dean
James Dean

Crvena jakna, bijela majica, farmerke i čizme iz Rebel Without a Cause stvorile su vizuelni kod koji se ponavlja decenijama unazad. Njegova odjeća nije izgledala pomno birana - djelovala je kao prirodan nastavak ličnosti, što je vjerovatno razlog zašto je ostala tako uvjerljiva. Dean je pomogao da mladost sama po sebi postane kulturna kategorija, sa sopstvenim izgledom i pravilima. Muškarac više nije morao da se oblači kao njegov otac da bi izgledao odraslo.

James Dean/renauld.co.uk
James Dean/renauld.co.uk

Paul Newman: Sportska elegancija bez napora

Paul Newman pripada drugačijoj vrsti ikone. Njegova garderoba bila je manje dramatična, ali baš zato dugotrajnija. Oxford košulje, chinos pantalone, pleteni džemperi, polo majice, sportski sakoi i jednostavne mokasine sastavljali su garderobu koja je funkcionisala gotovo svuda.

Newman je imao rijetku sposobnost da izgleda elegantno i u potpuno neformalnom izdanju. Njegov stil nije zavisio od luksuznih detalja, već od proporcija i samopouzdanja. Čak u običnoj majici i farmerkama, ostavljao je utisak čovjeka koji razumije odjeću, ali joj ne pridaje preveliku važnost - princip koji je savremena muška moda, spajanje formalnog i neformalnog, usvojila mnogo kasnije.

Steve McQueen: Kada odjeća postane dio karaktera

Malo je figura koje su tako potpuno spojile filmsku harizmu, sportsku estetiku i mušku eleganciju kao Steve McQueen. Njegov stil bio je dovoljno sofisticiran za premijeru, a dovoljno opušten za vožnju motocikla.

Harrington jakne, jakne od antilopa, pleteni džemperi, polo majice, čizme, farmerke i dobro krojena odijela - nijedan komad nije djelovao kao pokušaj da privuče pažnju. U vremenu kada se stil sve više odvajao od formalnih pravila, McQueen je dokazao da radna i sportska odjeća mogu nositi istu vizuelnu snagu kao klasično odijelo. Njegov izgled iz Bullitta - tamni polo džemper, pantalone i kaput - postao je jedna od najpoznatijih filmskih interpretacija nenametljive muške elegancije.

Kada su pravila prestala da budu pravila

Grant, Brando, Dean, Newman i McQueen pripadaju istoj velikoj priči - priči o tome kako se muška elegancija postepeno oslobađala formalnosti, od odijela do farmerki, bez gubitka dostojanstva. Sljedeća dvojica pišu sasvim drugo poglavlje: poglavlje u kojem odijevanje prestaje biti pitanje ukusa i postaje pitanje slobode.

David Bowie nije tražio savršenu verziju tradicionalne muške garderobe - pokazao je koliko daleko stil može otići kada prestane da bude ograničen očekivanjima. Od glam-rock estetike Ziggyja Stardusta do oštrih krojeva, platformi, boja i avangardnih kombinacija, Bowie je od odijevanja napravio umjetnički jezik, često produžetak muzike koju je stvarao. Njegov uticaj promijenio je samu ideju o tome šta znači izgledati muževno: pokazao je da stil može biti fluidan, teatralan i promjenjiv, a da pri tome ne izgubi autentičnost.

Gianni Agnelli, italijanski industrijalac, nije bio ni glumac ni muzičar, ali je decenijama bio jedna od najuticajnijih figura evropskog muškog stila - upravo zato što je znao kako klasičnu garderobu namjerno pomjeriti nekoliko centimetara izvan pravila.

Nosio je vrhunski krojena odijela uz sportsku obuću, sat preko manžetne košulje, kravatu nešto labaviju nego što nalaže bonton. Njegova odjeća bila je luksuzna, ali nikad potpuno poslušna - dokaz da prava elegancija ponekad nastaje tek kada pravila poznajete dovoljno dobro da biste ih mogli prekršiti.

Zašto njihov stil i dalje funkcioniše

Trendovi imaju rok trajanja. Stil je mnogo sporija kategorija. Dobro krojeno odijelo, bijela majica, kvalitetna kožna jakna, džemper od fine vune ili jednostavan kaput ne zavise od jedne sezone - njihova vrijednost dolazi iz proporcije, materijala i ličnosti čovjeka koji ih nosi. Zato se savremena moda iznova vraća upravo ovoj sedmorici: modne kuće ponovo otkrivaju krojeve iz šezdesetih i sedamdesetih, a filmski kostimi postaju referentne tačke novih kolekcija.

Ali ovo nije priča o nostalgiji. Ovo je priča o tome da stil, kada je istinski, ne stari - samo čeka da ga sljedeća generacija ponovo otkrije kao svoj.

  • Piše: Ognjen Tešić / HEDONIST