Kako su Wayfarer naočale postale simbol pop kulture

Malo koji predmet iz svijeta mode uspio je toliko puta promijeniti značenje, a da pritom gotovo uopšte nije promijenio svoj izgled. Tokom više od sedam decenija Wayfarer su bile simbol buntovništva, holivudskog glamura, rokenrola, urbane elegancije i savremenog minimalizma. Rijetko koji dizajnerski proizvod može se pohvaliti tako dugim životom, a još manje njih uspijeva ostati podjednako relevantno u različitim epohama.

Njihova priča nije samo priča o sunčanim naočalama. Ona govori o tome kako dizajn, film i muzika zajedno stvaraju predmete koji prerastaju svoju prvobitnu namjenu i postaju dio kolektivne kulture.

Revolucija od plastike

Početkom pedesetih godina većina sunčanih naočala izgledala je gotovo isto. Tanki metalni okviri bili su diskretni, funkcionalni i zamišljeni da ostanu u drugom planu.

Ray-Ban je 1952. godine odlučio da promijeni pravila.

Model Wayfarer, koji je dizajnirao industrijski dizajner Raymond Stegeman, bio je sve ono što konkurencija nije bila. Debeli okvir od acetata, oštre linije i blago zakošeni uglovi djelovali su smjelo u vremenu koje je tek otkrivalo novi industrijski dizajn. Inspiraciju nije pronašao u modi, već u automobilima, modernoj arhitekturi i namještaju koji su obilježavali optimizam poslijeratne Amerike.

Wayfarer nisu bile zamišljene kao ukras. Trebale su privlačiti pažnju. I upravo su to učinile.

Holivud nije birao slučajno

Film ima neobičnu sposobnost da obične predmete pretvori u simbole. Sat koji nosi glavni junak, automobil kojim vozi ili naočale iza kojih skriva pogled često postaju jednako prepoznatljivi kao i sam lik. Wayfarer su među prvim modnim dodacima koji su taj status stekli gotovo spontano.

Već tokom pedesetih godina nosili su ih James Dean i Marilyn Monroe, a zatim Audrey Hepburn u filmu Breakfast at Tiffany's. U uvodnoj sceni, dok rano ujutro stoji ispred izloga draguljarnice Tiffany & Co., tamne naočale postaju dio kadra koji će kasnije ući u istoriju svjetske kinematografije.

Publika nije poželjela samo vidjeti taj film. Poželjela je izgledati poput njegovih junaka.

Kada proizvod postane zvijezda

Do kraja sedamdesetih činilo se da su Wayfarer izgubile bitku s novim trendovima. Veliki okviri ustupili su mjesto tanjim i sportskijim modelima, a prodaja je naglo opadala.

Onda je Holivud ponovo promijenio sve. Godine 1983. Tom Cruise pojavljuje se u filmu Risky Business noseći Wayfarer u jednoj od najpoznatijih scena osamdesetih. Gotovo istovremeno John Belushi i Dan Aykroyd pretvaraju ih u zaštitni znak filma The Blues Brothers. Ubrzo se pojavljuju u serijama Miami Vice i Moonlighting, a zatim i u desetinama drugih filmskih i televizijskih ostvarenja.

Bio je to jedan od najuspješnijih primjera product placementa u istoriji popularne kulture. Početkom osamdesetih Ray-Ban je prodavao svega nekoliko desetina hiljada pari Wayfarera godišnje. Samo nekoliko godina kasnije broj se mjerio milionima.

Ali brojke nisu bile najvažnije. Mnogo važnije bilo je to što su Wayfarer ponovo postale dio svakodnevnog vizuelnog jezika.

Okvir koji je prihvatio svako

Malo je modnih dodataka koje su podjednako rado nosili rokeri, pankeri, predsjednici država, filmske zvijezde i studenti.

Wayfarer nikada nisu pripadale samo jednoj generaciji niti jednom muzičkom pravcu. Nosio ih je Bob Dylan. Kasnije Debbie Harry. Zatim U2. Poslije toga indie bendovi, hip-hop izvođači i generacija odrasla uz društvene mreže.

Njihov dizajn pokazao se dovoljno jednostavnim da se uklopi gotovo u svaku estetiku, ali dovoljno karakterističnim da nikada ne ostane neprimijećen. To je rijetka osobina u svijetu mode.

Prepoznatljive i bez logotipa

Industrijski dizajneri često kažu da proizvod postaje ikona tek kada ga ljudi mogu prepoznati po silueti. Wayfarer su odavno dostigle taj status.

Dovoljno je nekoliko linija okvira da gotovo svako zna o kojem modelu govori.

Sličnu privilegiju imaju tek rijetki predmeti modernog dizajna - Coca-Colina boca, Zippo upaljač, Porsche 911 ili Eames Lounge Chair.

Njihov oblik postao je važniji od njihovog naziva.

Zašto nikada ne izlaze iz mode

Moda se neprestano mijenja. Ono što je danas neizostavan detalj već naredne sezone često završi zaboravljeno na policama ormara.

Wayfarer su izbjegle tu sudbinu upravo zato što nikada nisu pokušavale pratiti trendove. One su ih jednostavno nadživjele.

Jednako prirodno izgledaju uz laneno odijelo na italijanskoj obali, kožnu jaknu u Londonu, bijelu košulju u Njujorku ili običnu majicu i farmerke u Tokiju.

Njihova najveća prednost nije to što su uvijek moderne. Već to što djeluju kao da nikada nisu pripadale samo jednom vremenu.

Više od modnog dodatka

Danas se Wayfarer nalaze u muzejskim kolekcijama industrijskog dizajna, na filmskim plakatima, muzičkim omotima i bezbrojnim fotografijama koje su obilježile posljednjih sedamdeset godina.

Njihov okvir odavno više ne štiti samo od sunca. Postao je dio vizuelne istorije popularne kulture.

U svijetu u kojem trendovi traju sve kraće, a novi proizvodi gotovo svakodnevno pokušavaju osvojiti pažnju publike, Wayfarer podsjećaju da istinske ikone ne nastaju viralno.

One nastaju onda kada se vrhunski dizajn, pravo vrijeme i kultura sretnu u jednom predmetu koji će nadživjeti generacije.