Iskustvo koje nadilazi tematski park

Ulazak u svijet koji ne traži objašnjenje

Međutim, Orlando se ne posjećuje zbog grada, već zbog onoga što je oko njega izgrađeno. Universal Studios Orlando i Walt Disney World glavni su razlozi njegovog postojanja na turističkoj mapi svijeta. Za razliku od Disneya, koji funkcioniše kao samostalna, gotovo izolovana bajka sa sopstvenim pravilima i ritmom, Universal se obraća publici koja traži dinamičnije, urbanije i filmski direktnije iskustvo.

Prilikom posjete Universal Studios Orlando nismo imali ambiciju da vidimo sve, jer je to u jednom danu nemoguće. Umjesto toga, odlučili smo da park istinski doživimo: sa pauzama, jasnim ritmom i prostorom za uživanje. Upravo u tom pristupu leži razlika između iscrpljujućeg dana i luksuza koji se pamti.

Već na samom ulazu postaje jasno da Universal ne funkcioniše po principu haosa. Sve je precizno režirano - od muzike koja vas uvodi u atmosferu, do arhitekture koja briše granicu između scenografije i stvarnog prostora. Ono što Universal posebno izdvaja jeste pažnja posvećena sitnicama. Hrana nije tek nužno zlo između dvije atrakcije, već dio iskustva, dok su ambijenti osmišljeni tako da imate osjećaj da ste „iza scene“, u svijetu koji funkcioniše sam za sebe.

Adrenalin na vrhuncu

Ovdje luksuz nije u glamuru, već u mogućnosti izbora: da li ćete se povući u mirniji dio parka, produžiti pauzu uz piće ili jednostavno posmatrati ljude i scenografiju kao da ste na filmskom setu koji nikada ne prestaje sa snimanjem.

Na početku, niko nije tražio mir - željeli smo avanturu. Prvi izbor bio je roller coaster Incredible Hulk. Već pri ulasku jasno je naznačeno da atrakcija nije za ljude sa slabijim srcem ili povišenim pritiskom, a pri izlasku, nakon što vas snaga nalik Hulkovoj pri brzini većoj od 100 kilometara na sat izbaci naglavačke, i najzdraviji imaju osjećaj da će im srce iskočiti iz grudi. Adrenalin je, međutim, na vrhuncu i spremni smo za nove izazove.

Kada se iluzija uradi ozbiljno, ona prestaje biti bijeg i postaje doživljaj.

Jurassic Park River Adventure započinje laganom plovidbom improvizovanom rijekom, da bi vas već u sljedećem trenutku dočekao urlik i iznenadna pojava ogromnog dinosaurusa. Prije nego što uspijete shvatiti šta se dogodilo, slijedi pad visok gotovo 30 metara i nova adrenalinska tura. Već mokri do kože, avanturu nastavljamo na Dudley Do-Right’s Ripsaw Falls - dijelom roller coaster, dijelom vodenu vožnju koja spaja humor klasičnih crtanih filmova s akcijom koja vas drži na ivici sjedišta. A kada se približite padini od oko 23 metra, slijedi jurnjava niz stazu i pljusak koji ćete dugo pamtiti.

Kada film prestane biti ekran

Ulazak u The Wizarding World of Harry Potter nije ulazak u još jednu tematsku zonu, već prelazak u paralelni svijet. Bez obzira na to da li ste i koliko emotivno vezani za knjige i filmove, teško je ostati ravnodušan pred nivoom detalja i ozbiljnošću s kojom je ovaj prostor izgrađen. Ulice, izlozi, zvukovi, pa čak i način na koji se ljudi kreću: sve je osmišljeno tako da imate osjećaj da ste zaista „unutra“, a ne samo ispred scenografije.

Djeca, ali i odrasli, izvode čini „čarobnim“ štapićima, drugi razgledaju izloge, dok treći opušteno šetaju ka svojoj utvrđenoj destinaciji - zamku Hogwarts. U svijetu Harryja Pottera čak ni čekanje nije gubitak vremena. Red za ulazak u Hogwarts osmišljen je kao produžetak narativa: tiši, mračniji prostor ispunjen detaljima koje ne primijetite odmah. Zidovi pričaju priču, iz njih dopiru poruke poznatih likova, prostor se postepeno sužava.

Zanimljivo je koliko se ljudi u tom redu ponašaju drugačije nego bilo gdje drugo u parku: glasovi su tiši, telefoni se rjeđe vade, a pažnja je u potpunosti usmjerena na prostor. Čekanje ovdje ne djeluje kao nužno zlo, već kao dio priče. Upravo u tome se vidi razlika između obične atrakcije i iskustva - Universal je svjestan da luksuz nije u tome da se red ukine, već da se pretvori u dio doživljaja.

Na kraju puta kroz Hogwarts čeka vas Harry Potter and the Forbidden Journey, vožnja koja briše granicu između filma i stvarnosti. Kombinacija fizičkog kretanja, projekcija i scenografije stvara prijatnu dezorijentaciju: letite, padate, naglo mijenjate pravac, a da pritom nikada nemate osjećaj gubitka kontrole. Sve je precizno tempirano, od trenutaka tišine do iznenadnih preokreta i susreta s likovima i stvorenjima. Ono što ovu vožnju izdvaja nije adrenalin, već uvjerljiva iluzija prisustva. Ne posmatrate svijet Harryja Pottera sa strane, vi ste zaista, zaista u njemu.

Izlazak iz iluzije: Cocoa Beach

Izlazak iz ovog dijela parka ima blago dezorijentišući efekat. Potrebno je nekoliko minuta da se vratite u „stvarni“ Universal i stvarni svijet.

Dan ispunjen bukom, bojama i stalnim stimulansima najljepše je završiti na obali okeana, gdje dolazak djeluje gotovo terapeutski. Budući da je Orlando kontinentalni grad, do obale Atlantskog okeana, u našem slučaju plaže Cocoa, potrebno je oko sat i deset minuta vožnje.

Smjestite se na pješčanu plažu, uzmite piće na jednom od dokova, posmatrajte okean u svoj njegovoj veličanstvenosti i utonite u zalazak sunca. To je onaj trenutak kada luksuz nema cijenu, a hedonizam ne traži opravdanje.

• Piše: Anja Petrović/HEDONIST