Kova: Od jasenovačkih logora do filmskog festivala koji nosi njeno ime

Odatle je, zajedno sa kolonama kozarske djece, prošla kroz Jasenovac, Jablanac, Košutaricu i Mlaku. U Jasenovcu se razdvojila od četrnaestogodišnjeg brata Ilije - dječaka koji će, sasvim neobičnim obrtom sudbine, kasnije učestvovati u čuvenom proboju logora i preživjeti rat, kao jedan od rijetkih koji su u tome uspjeli.

Ono što malo ko zna, čitajući danas program jednog novog filmskog festivala u Gradišci, jeste da se iza njegovog imena krije upravo ta djevojčica, koja je od preživjelog djeteta ratnih logora izrasla u prvu filmsku i televizijsku montažerku Bosne i Hercegovine.

Od logoraša do osnivača RTV Sarajevo

Nakon rata, Koviljka je u Zagrebu završila gimnaziju i filmsku tehniku, smjer montaža. Umjesto da ostane u Zagrebu, prihvatila je poslovni poziv iz Sarajeva i "Bosna filma", gdje je izgradila karijeru koja će je učiniti jednim od utemeljitelja jugoslovenske kinematografije. Zajedno sa Pjerom Majhrovskim i Janom Beranom, bila je jedan od osnivača Televizije Sarajevo - učestvovala je u nastanku prve dokumentarne emisije ove televizijske kuće, "Oj Kozaro", emitovane 1961. godine, tačno iz kraja u kojem je kao dijete preživjela najteže dane.

Kroz njene ruke prošli su montažni radovi na filmovima "Kozara", "Vrata ostaju otvorena", "Velika turneja", "Zlatna praćka", "Vrtlog", "Narodni poslanik", "Konjuh planinom", "Sunce tuđeg neba" i "Voajer", uz saradnju sa gotovo svim velikim imenima jugoslovenske glumačke scene - Miodragom Petrovićem Čkaljom, Batom Živojinovićem, Borisom Dvornikom, Ljubišom Samardžićem, Milenom Dravić. Prema pričama koje kruže Sarajevom, Bata Živojinović je od kolega tražio da ustanu kada Koviljka uđe u prostoriju - gest poštovanja rijedak za tehnički zanat koji je u to vrijeme, kao i danas, ostajao u sjeni glumaca i reditelja čije je radove oblikovao.

Nakon što je 1992. otišla u prijevremenu penziju u Sarajevu, vratila se u rodne Gornje Podgradce kod Gradiške, gdje je do svoje smrti 4. jula 2023. godine, u 91. godini života, rado prepričavala uspomene sa filmskih snimanja onima koji su htjeli da slušaju. Prošle godine, u njenu čast, snimljen je dokumentarni film "Kova" reditelja Milana Pilipovića - svojevrsno svjedočanstvo koje spaja tri priče u jednu: o djetetu u logorima Drugog svjetskog rata, o ženi koja je oblikovala jugoslovenski film, i o povratku u zavičaj sa kojim se nikada nije prekinula veza.

Festival koji nastavlja njenu priču

Upravo je taj dokumentarni film, čini se, bio posljednji podsticaj da se njeno ime trajno upiše u kulturni kalendar Republike Srpske. Od 10. do 13. septembra, Gradiška ugošćuje prvo izdanje Međunarodnog filmskog festivala "Kova" - otvorenog, open-air formata, sa dijelom pratećeg programa organizovanim i u Banjaluci.

Festival je zamišljen kao spoj takmičarskog i revijalnog programa. Takmičarski dio obuhvata kratkometražni igrani i dokumentarni film, kao i studentska ostvarenja, dok revijalni segment donosi filmove poput "Svadbe", "Volje sinovljeve" i "Cat's Cry" ("Mačiji krik") - naslove koji publici van bioskopskih premijernih tokova rijetko dolaze na ovaj način, u ambijentu otvorenog neba.

Cilj festivala, prema riječima organizatora, nije samo da odigra ulogu spomenika - već da domaće filmske stvaraoce iz Republike Srpske poveže sa kolegama iz regiona, prvenstveno sa prostora Zapadnog Balkana, i da mladim autorima ponudi platformu koju mala sredina poput Gradiške rijetko može sama da izgradi.

Grad koji je odlučio da postane kulturni centar

"Kova" nije usamljen kulturni poduhvat ovog grada na Savi. Iza festivala stoji uglavnom isti tim koji već pet godina organizuje pozorišni festival "Ljubica", koji okuplja najbolje predstave iz cijele Republike Srpske.

"Gradiška zaista u posljednje vrijeme prerasta u kulturnog predvodnika Republike Srpske, pogotovo što znamo da je riječ o manjoj sredini", ocijenio je Zlatan Vidović, jedan od ljudi uključenih u organizaciju oba festivala, dodajući da iza poduhvata poput "Kove" stoji "ozbiljan tim ljudi".

Za grad smješten uz rijeku Savu, u blizini važnih saobraćajnih pravaca, filmski festival predstavlja i konkretan doprinos turističkoj ponudi - razlog više da posjetioci, osim prirodnih ljepota i gastronomije kraja, ostanu duže i upoznaju kulturnu scenu koja se, čini se, u posljednjih nekoliko godina gradi ozbiljnije nego što bi veličina grada mogla nagovijestiti.

Ime koje pamti više od filma

Postoji nešto simbolično u tome što se prvi veliki filmski festival Republike Srpske ne zove po nekom apstraktnom pojmu ili gradu, već po ženi čiji je život počeo u jednom od najmračnijih poglavlja ovog kraja, a završio se karijerom posvećenom umijeću da se priče drugih ljudi oblikuju u nešto što vrijedi gledati. Montaža je, u suštini, nevidljiv zanat - publika rijetko primjećuje dobar rez, dok loš odmah upada u oči. Možda je zato posebno prikladno da festival koji njeguje njeno ime bude posvećen upravo mladim autorima, čije će radove neko drugi, jednog dana, gledati bez da zna koliko je truda uloženo u to da priča izgleda jednostavno.

Filmski festival Kova održava se od 10. do 13. septembra u Gradišci, uz prateći program u Banjaluci.