
Mercedesovi automobili, naročito oni sportski, još od tridesetih godina prošlog vijeka poznati su kao „srebrne strijele“. Ali, mercedes koga u garaži čuva Banjalučanin Velimir Tamamović više liči na zlato. Zapravo, na ćup prepun zlata starog 71 godinu. Po vrijednosti, po boji, ali i namjeni. Ako bude kako je planirano, jedni vasnik nakon Velimira biće njegov sin, jer za kupce ovaj automobil nema cijenu. Pravo porodično blago!

Parkiran na travnjaku, okupan junskim suncem, u neboplavoj boji i sa crnim krovom, izgledao je kao džekpot od milion dolara. Automobilski sladokusci znaju da on to zaista i jeste, jer u moru današnjih jednoličnih limuzina, ovaj dragulj iz 1967. godine ima svoj karakter, ime i prezime: Mercedes - Benc SL 250 „pagoda“.

Na papiru, Porsche djeluje kao savršena definicija njemačke discipline: preciznost, inženjerska opsesija detaljem, gotovo matematička posvećenost vožnji. Međutim, najljepši Porsche momenti rijetko imaju veze sa disciplinom.

Krstili su ga raznim sloganima: „Svi automobili se voze, samo se fićo voli”, „Na njemu su naši očevi naučili da voze”, „Automobil koji je motorizovalo Jugoslaviju”... Uvijek je bio i ostao skroman, poseban, neponovljiv. Kratko i jasno – FIĆO.

Postoje automobili koji su napravljeni da traju. I oni koji su napravljeni da se pamte. Oldtajmeri iz ove priče odavno su izašli iz garaža i ušli u istoriju dizajna. Njihove linije, proporcije i detalji nisu samo tehničko rješenje nego čista estetika. Oni se ne posmatraju kao prevoz, već kao skulpture na točkovima.