Pola vijeka proveo na Savi

„Imam tih štapova i čitav život pecam, ali ja ti za mjesec dana upecam manje nego što neiskusan ambiciozni ribar ulovi za dan. Meni je ovo život. Već 50 godina sam na vodi, saživio sam se sa Savom“, priča za Hedonist Boris Rađen iz Gradiške, svima poznat po nadimku Barba.

Dok na palubi pali jednu za drugom cigaretu i ispija viski Boris, koji se više ne odaziva na vlastito ime, objašnjava razliku između ribara i alasa.

„Savski alas je toliko na Savi, da mu se u kožu uvuče miris rijeke, nije mu važno hoće li riba zagristi. Dovoljno je što je tu. Dok ribar dođe na dan i smatra ga uspješnim onoliko koliko kilograma ribe upeca“, priča naš sagovornik.

Baš u tom trenutku sa motornog čamca na sredini rijeke Save začuo se povik „Barbaaaa“, a naša ekipa vidjela je muškarca koji maše Rađenu.

„Ovo mi je drug iz Hrvatske, tu preko rijeke živi u Staroj Gradišci. Dobar je sa DGS-ovcima, pa prelazi bez problema granicu na rijeci. Ima nas nekoliko koji smo stalno tu, ne traži nam niko pasoš i PCR testove“.

Barba je njegovo drugo ime. Tačnije, jedino na koje je navikao da se odazove. Duže od 50 godina je na vodi, radio je u Vodoprivrednom preduzeću „Sava“, na brodu „Oštrelj“ koji i danas plovi Savom, ali za jednu firmu iz Šapca.

Nije mu važno hoće li riba zagristi. Dovoljno je što je tu.

„Najteže mi je bilo kada smo imali reviziju u Brčkom, tad je i kapetan zaplakao“, sjeća se Barba loše privatizacije i raspada VP „Sava“ koje je za vrijeme SFRJ imalo ogromnu flotu.

Od tada je dan-noć na „Gromu“.

„Ime mu se samo dalo, po staroj izreci: „K’o grom iz vedra neba“. Tako sam i ja poslije penzionisanja počeo živjeti na njemu“, kaže Barba.

Na palubi je sto sa četiri stolice pored roštilja. Namjestio je Barba iznad stola tende koje prave debelu hladovinu, a na dohvat ruke mu je frižider sa hladnom vodom. Ne nedostaje i drugih pića za goste. Tu su pivo, vino, sokovi…

Često ovdje okupim društvo, pjevamo, veselog sam duha i volim takve ljude. Volim i da kuvam, svi koji probaju moju ribu kažu da bolju nisu jeli.

U unutrašnjosti broda je veliki sto sa klupama, peć na drva, mala kuhinja nasuprot kormila, a u prednjem dijelu soba za spavanje. Ima Barba i kuću na kopnu, no u nju rijetko ide, češće supruga i djeca dolaze njemu.

Najveća želja

Barba pamti kad su Savom plovili brodovi teretni i turistički, čamci i slapovi. Sad je savski kej u Gradišci pristanište „Groma“ i još jednog manjeg broda kojeg koriste lokalni ribari.

Vijest o izgradnji pristaništa, ukoliko bi se obistinila i Savom ponovo zaplovili brodovi, kaže Barba, ispunila bi mu se najveća želje.

• Piše: Vuk Stupar
• Fotografije: HEDONIST
• Tekst objavljen u magazinu HEDONIST 06, 2021. godine