![[object Object]](https://api.hedonistmagazine.net/storage/images/2026/01/47e3cac4-b553-4651-83c1-a62d093caa4e.webp)
Samo oni upućeni u domaću muzičku scenu znali su kakav gitarski virtuoz živi i radi u Republici Srpskoj. Nedavno je to saznao cijeli svijet kada je, u izboru američkog magazina „Guitar world“, Igor Paspalj iz Prijedora proglašen najboljim gitaristom 2020. godine u kategoriji električne gitare.
Do trona je prešao trnovit put. Od klinačkog „sviruckanja“ i malog hevi-metal benda, preko klasičnog obrazovanja, najboljeg studenta i višeg asistenta na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci do hiljada svirki po klubovima, svadbama, barovima, vrelim plažama Bliskog istoka.
Paspalj za „Hedonist“ priča da je sve počelo s 13-14 godina, pomalo neozbiljno, radi curica. Da će mu gitara postati život shvatio je kada je, sasvim slučajno, čuo kompoziciju „Eruption“ Edija van Hejlena.
- Moj prvi učitelj gitare Branislav Stojić dao mi je kasetu s vježbama sviranja. Presnimio ih je preko neke kompilacije. Po završetku zadnje vježbe počinje „Eruption“. Reakcija je bila... Auuu, šta je ovo? Hoću to da sviram! Usljedilo je: „Čekaj, mali, polako, za to treba vremena.“ Smrtno ozbiljno sebi sam rekao: „Tо је ono što želim da radim.“ Toliko je bilo genijalno - kaže Paspalj.

Radilo se o prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka, kada nije bilo interneta i youtuba. Ništa nije bilo dostupno kao danas i do željenog materijala se dolazilo uz dosta muke. Tako otkriva gitaristu Yngwiea Malmsteena koji ga je fascinirao. Uslijedile su prve video lekcije sviranja. Vježbao je i po osam sati dnevno.
- Želja je najvažnija. Nije me zanimalo koliko će godina trajati. Samo sam želio da to odsviram. Ako imaš želju i volju, onda ćeš i vježbati. Virtuoznost se postiže vježbom. Bitno je organizovati rutinu, vježbati sve tehnike. Kada stekneš tehniku, kasnije je samo održavaš.
Na Paspaljev stil uticala je klasična muzika, ali i gitaristi kao što su Steve Vai, Joe Satriani, Paul Gilbert, Vinnie Moore, Steve Morse, u novije vrijeme Guthrie Govan, Martin Miller, Fedor Dosumov, Andre Nieri za koje kaže da „monstruozno sviraju“. Radio je s mnogim domaćim muzičarima i kantautorima, aranžmane, nastupe uživo. Uslijedilo je preseljenje u Dubai i to nakon što mu se supruga, diplomirani kompozitor, zaposlila u avio kompaniji.
- Otišao sam joj u posetu. Emirati su mi se mnogo dopali. Dok sam bio tamo, konkurisao sam za posao na više adresa. Već sutradan zovu, intervju završavamo „skajpom“ i pitaju kad mogu početi s radom. Bukvalno za mjesec dana vraćam se za Banju Luku, dajem otkaz na Akademiji i počinjem predavati na American school of Dubai - priča Paspalj.
Uporedo kreće sa svirkama. U Emiratima svira s ex-yu cover bendom čiji je frontmen Ivan Zeljković Zeka, poznatiji kao voditelj srbijanskog izdanja kviza „Želite li da postanete miloner“. Sarađivao je s Britancima, Filipincima, promijenio je petnaestak bendova. Skrasio se u „Sweet chili jam bendu“, cover rock grupi sastavljenoj od Južnoafrikanaca s kojima postaje blizak prijatelj. Potpisuju dugoročni ugovor s jednim od najvećih bič barova u Dubaiju.
- Radnim danima sviramo pred 2.000 ljudi, vikendom i do 4.500. I tako šest dana u sedmici, 11 mjeseci u godini, jer tokom Ramazana nema svirki. Petkom smo svirali dva puta dnevno. Danju sviramo brančove koji su tamo veoma popularni, kao i partije za korporacije kao što su Sony. Za pet godina imao sam više od 1.500 svirki. Život u Emiratima je dobar. Ne izlaziš iz japanki i kratkih hlača. Ali ne bih mogao ostati zauvijek. Mnogo se zarađuje, ali je sve preskupo i teško možeš da uštediš - kaže Paspalj.
Pandemija muzičare ostavlja bez nastupa uživo. Neposredno prije Paspalju popularnost vrtoglavo skače angažmanom za „JTC Guitar“, londonskoj kompaniji koja je najveći „online learning community“. Planetarni izlazak iz anonimnosti i saradnju s JTC donosi mu nagrada za „Jam of the month“ na kompoziciju italijanskog gitariste Claudia Pietronika. Za kratko vrijeme Paspaljev debi na stranici JTC dolazi do tri milona pregleda.
- Brzo smo dogovorili saradnju. Za JTC rade sve velike face iz gitarskoj svijeta i ko za njih ne bi radio?! S njima je krenula popularnost na društvenim mrežama, ali i mnoge poslovne ponude - kaže Paspalj.

Snimao je s gitaristima kao što su Andy James iz „Five fingers dead punch“, Marco Sfogli, Al Joseph, Justin Derrico (gitarista američke pjevačice Pink). Proglašenjem za najboljeg gitaristu 2020. godine krivulja pregleda mu doživljava eksponencijalni rast. Telefon se „usijao“ i od novinarskih poziva.
- Iznenađen sam tolikim interesovanjem medija. Ne samo regionalnih, već medija iz dijaspore, Francuske, Kanade, Amerike... Zove štampa, portali, televizije. Na nekima sam gostovao i dva puta u danu. Ponude za posao imam sa svih strana, za gostovanja u Velikoj Britaniji, Maroku, Kanadi, Libanu, čak i Bangladešu. Zbog korone sve miruje i držim se onlajn angažmana, ali bi mi veliki izazov bio da po svijetu radim kao solo artist - ističe Paspalj.
Priča o Paspalju naći će se u aprilskom izdanju „Guitar worlda“, a šuška se i o naslovnici. Na to je posebno ponosan, jer je odrastao čitajući taj magazin. Sem prestiža redakcija ga je nagradila gitarom „PRS S2 McCarty“ te snimanjem audio i video materijala.
Igor Paspalj sebe smatra hedonistom, a pored muzike najviše uživa u putovanjima. Suprugin posao u avijaciji omogućio im je popuste na avio karte što su znali iskoristi. Proputovali su pola svijeta. Tajland, Afrika, Azija, Južna i Srednja Amerika, Evropa...
- To mi je pasija, to obožavam. Najbolji utisak mi je ostavio Rio de Žaneiro kojeg smatram najboljim mjestom na svijetu. Takođe - Bangkok. On je najbolji za partijanje. Kao zemlja, najbolji utisak mi je ostavila Kuba, čak i Kolumbija. Teško se odlučiti, jer svaka zemlja ima nešto svoje. Afrika ima poseban miris u vazduhu. I boje su drugačije, naglašenije. Tamo su palme zelene, kao da su fotošopirane. U Dubaiju su prekrivene pijeskom, dok su na našem primorju nekako blijede - kaže Paspalj.
Kao u raspravama iPhone ili Samsung, u gitarskom svijetu vječno je pitanje „Fender“ ili „Gibson“. Paspalj je pristalica „Fender“ filozofije, jer mu najbolje leži. Gitare bira selektivno, tačno znajući šta mu treba. Vlasnik je i „custom made“ gitare koju je izradio Zoran Simić iz Modriče za koga kaže da je čarobnjak za pravljenje gitara. Voli slušati tehničke bendove poput „Dream Theater“ zbog kompleksnih aranžmana. Izdvaja i „Toto“, a omiljeni bend mu je „Whitesnake“.
- Kad bi mogao birati s kim bi radio, to bi defintivno bio Whitesnake!
