
Postoje sportisti koji rastu na aplauzu. I postoje oni rijetki koji od njega ne zavise. Novak Đoković pripada ovoj drugoj, gotovo zaboravljenoj vrsti, onoj koja ne traži potvrdu izvana jer je odavno našla mir iznutra.

Na kraju šetališta, blizu Ciglane i Vitanove bare, baš pored velike krivine na kojoj Dunav pravi virove koji satima mogu da vrte čamce neopreznih alasa, nalaze se Ledine. To je livada na kojoj se svake sunčane nedjelje održava turnir u malom fudbalu i na kojoj svakog drugog dana, vedrog i oblačnog, musavi derani iz okolnih sokaka tjeraju loptu dan i noć.