
Dick Solomon stoji nasred sobe i pokušava da riješi problem koji mu je, uprkos znanju o zakonima svemira, potpuno neshvatljiv: zašto mu koleginica Mary Albright jednostavno ne kaže da ga voli kada je, iz njegove perspektive, odgovor očigledan. Njegova logika tu nailazi na nešto što nijedna fizička teorija ne može objasniti - ljudsku nesigurnost, emocije i potrebu da se stvari ponekad ne izgovore onda kada su najjasnije.

U vremenu u kojem odgovor na gotovo svako pitanje stiže za nekoliko sekundi, jedan stari nedjeljnik i dalje čuva nešto što digitalni svijet teško može da proizvede: osjećaj da iza svake stranice čeka malo otkriće. „Politikin Zabavnik“ odavno nije samo časopis za djecu i odrasle.

Kada je James Dean šetao ulicama Los Anđelesa, Tom Cruise plesao po dnevnoj sobi u bijeloj košulji, a braća Blues prvi put izašla na scenu u crnim odijelima, publika nije pamtila samo njihova lica. Pamtila je i naočale.

Da se globalni fenomen preseli na prostore bivše Jugoslavije, scenografija bi se promijenila - ali suština igre bi ostala ista: napetost, taktika i dječije igre koje odjednom više nisu bezazlene. Umjesto futurističkih arena, imali bismo školska dvorišta, betonske igrališta, livade iza zgrada i napuštene hale. A umjesto korejskih igara, dobro poznate igre iz djetinjstva.