Dubai ponovo prkosi stvarnosti: Zavirite u "evropsko" kraljevstvo na pijesku

"Taman toliko da ih mogu vidjeti bez napuštanja svog privatnog bazena", piše Robert Jackman za britanski Telegraph.

Vjerovatno je upravo ovakvu geografsku iluziju imala na umu vladarska kuća Dubaija kada je prvi put predstavila koncept Svjetskih ostrva: ogromne mreže od 300 vještačkih ostrva, tri milje udaljenih od obale Dubaija, raspoređenih tako da podsjećaju na mapu svijeta (ili barem mapu svijeta nacrtanu po sjećanju na salveti iz koktel bara).

Od trenutka kada su najavljena, ostrva su postala magnet za neke od najambicioznijih svjetskih investitora. U jednom trenutku postojali su planovi da se pojedina ostrva pretvore u tematske rizorte i atrakcije nalik Las Vegasu, uključujući repliku Čudovišnog pločnika na „Irsku“, vjernu rekonstrukciju kultnog Šangajskog horizonta, mrežu venecijanskih kanala i ostrvo posvećeno modi pod nadzorom Karla Lagerfelda.

Državni investitori uspjeli su da izgrade sama ostrva, izvukavši oko 320 miliona kubnih metara pijeska (dovoljno da se stadion Vemblija napuni gotovo 100 puta). Ali veliki planovi su propali nakon globalne finansijske krize 2008. godine. Nekoliko investitora povezano s projektom bankrotiralo je, a jedan je završio u zatvoru zbog spornih čekova. Godine 2011. pravnik iz Nakheel Properties, firme koja je nadzirala projekat, priznao je da su ostrva „u komi“.

Godinama su stajala potpuno pusta, služeći samo kao zanimljiv prizor putnicima koji slijeću na aerodrom u Dubaiju ili ga napuštaju. Ali u posljednjoj deceniji počela su polako – možda čak i svjetlosnom brzinom – da oživljavaju, dijelom zahvaljujući nekolicini upornijih developera koji se nisu htjeli odreći prvobitne vizije.

Srce Evrope – u Dubaiju

Neki od njih u projektu su već decenijama. Austrijski developer Jozef Klajndinst – bivši policajac koji je stekao bogatstvo na tržištu nekretnina Dubaija ranih 2000-ih – prvi put je kupio ostrvo koje predstavlja Austriju 2007. godine. Kada ga je „uzeo vajb“, kupio je još pet: Švedsku, Švajcarsku, Njemačku, Monako i Sankt Peterburg.

Skoro 20 godina kasnije, Klajndinstova vizija se konačno ostvaruje kroz projekat „Srce Evrope“ – kontinentalno tematski rizort koji objedinjuje hotele i luksuzne privatne rezidencije raspoređene preko više ostrva i povezane gliserima koji jure ka Dubaiju i nazad.

Klajndinst je prvi koji će priznati da je Srce Evrope i dalje u izgradnji. Ali ono što je do sada uspio da napravi – zaista je impresivno. Tokom obilaska ostrva posjećujem spektakularnu privatnu vilu Sweden House, s krovom inspirisanim vikinškim brodom i okruženu privatnom džunglom koja nema nikakve veze sa Skandinavijom, kao i futurističku potopljenu vilu u kojoj iz glavne spavaće sobe možete posmatrati ribu kako prolazi ili uživati u spoljnom đakuziju.

Kao i kontinent po kojem je dobio ime, Srce Evrope nije rezervisano samo za ultra-bogate. Preko puta privatnih vila nalazi se kompleks evropskih hotela. Prvi od nekoliko u izgradnji otvoren je prošle godine – hotel s 200 soba inspirisan Monakom (Voco Monaco), trenutno u vlasništvu hotelskog giganta IHG iz Britanije.

Nažalost za ljubitelje tematskih hotela, monaški motivi su poprilično suptilni. Ali hotel ima solidan francuski braserijski restoran i prilično raskošan kabare salon. Činjenica da se u njemu može pušiti daje dodatnu galantsku, pomalo dekadentnu atmosferu.

Najveća atrakcija rizorta – barem na društvenim mrežama – jeste njegova vještačka „kišna ulica“, gdje posjetioci svakih 15 minuta uživaju u lažnom pljusku zahvaljujući skrivenom sistemu prskalica. Dok sjedim za stolom i završavam popodnevno pivo, iznenađen sam koliko realistično sve djeluje. Na 35°C, voda odmah stvara prijatnu maglicu.

Rizort je naročito popularan među evropskim ekspatima, koji vikendima dolaze na mini-festivale. Kada sam posjetio lokaciju u petak popodne, hotelski bazen već je bio prepun posjetilaca dok DJ pušta repetitivni tehno. U obližnjem baru – ogromne flaše Grey Goose votke.

Imitacija Maldiva

Četiri milje zapadno od Srca Evrope atmosfera je mnogo opuštenija. Kada je developer Seven Tides iz UAE krajem 2000-ih kupio 10 ostrva, obećao je da će otvoriti niz luksuznih rizorta. Planovi su odgođeni zbog krize, ali nisu napušteni: 2021. konačno je najavljen hotelski partner.

Rizort Anantara World Islands otvoren je 2022. godine u tihoj fazi i sada privlači kombinaciju lokalnih stanovnika i turista koji žele luksuznu, opuštajuću destinaciju. Sa vilama na plaži i privatnim bazenima, vizuelno podsjeća na Maldive, mada mi jedan član osoblja kaže da izbjegavaju poređenje – najviše zbog činjenice da je plaža vještačka.

Ipak, u segmentu luksuznih detalja rizort se itekako može takmičiti. Gosti mogu birati između egzotičnih spa tretmana, ali i opcije da im se doručak servira direktno u njihov privatni bazen.

Za razliku od Srca Evrope, ovaj rizort nema geografsku temu. S druge strane, originalna lokacija nije ni pružala mnogo inspiracije – rizort se nalazi negdje između Falklanda i još opskurnijeg ostrva Klerens. Ipak, to ga ne sprečava da privlači ekspate i stanovnike UAE željne odmora od visokooktanskog Dubaija.

Privatna palata na Grenlandu

Da li ovo označava početak nove ere Svjetskih ostrva? Možda – ali put je još dug. Dok se gliserom vraćam iz Srca Evrope, pogađa me koliko prazne zemlje prolazimo. Nevjerovatno je da je iko potrošio 14 milijardi dolara kako bi sve ovo izronilo iz mora.

Ima ponešto života: mjesto za žurke Soho Garden počelo je organizovati događaje na nekadašnjem „Čileu“. Developer Zaya iz UAE počeo je prodavati privatne vile na ostrvu koje je rebrendirao kao Zuhha Island. Samo četiri od 30 planiranih vila još nisu našle kupca.

A tu je i prvi stanovnik Svjetskih ostrva – svemoćni vladar Dubaija, šeik Muhamed bin Rašid Al Maktum, koji je 2011. godine naredio izgradnju svoje privatne palate na ostrvu Grenland. U jednom trenutku izgledalo je da bi mogao biti jedini stanovnik u čitavom kompleksu od 12.350 hektara. Sada će, čini se, ipak dobiti komšije.

To je stvar s Dubaijem: uvijek nekako pobija sve sumnje. Svjetska ostrva možda jesu luda, nepraktična, skupa i ekstremno odgođena – ali biste li se kladili protiv njih u ovom trenutku? Dok gledam kako se vile na plaži smanjuju u daljini dok se moj gliser približava kopnu, mislim da ja ne bih.