Pet evropskih sireva koje bi svaki ljubitelj hrane trebalo da proba bar jednom

Ako volite da putujete kroz gastronomiju, ovih pet evropskih sireva zaslužuje mjesto na vašoj listi.

Parmigiano Reggiano (Italija)

Za mnoge je upravo on kralj svih sireva. Originalni Parmigiano Reggiano proizvodi se isključivo u nekoliko pokrajina sjeverne Italije, prema pravilima koja se gotovo nisu promijenila više od 900 godina. Za njegovu proizvodnju koriste se samo mlijeko, so i sirište, bez ikakvih dodataka ili konzervansa.

Odležava najmanje godinu dana, a najbolji primjerci i više od tri godine. Tada dobija prepoznatljivu zrnastu strukturu, bogatu aromu i intenzivan ukus u kojem se prepliću orašasti tonovi i blaga slanoća.

Najbolje ga je jesti u komadima, uz nekoliko kapi kvalitetnog balzamika ili čašu crnog vina. Rendanje preko tjestenine samo je jedna od njegovih brojnih uloga.

Manchego (Španija)

Ako postoji sir koji miriše na špansku visoravan La Manchu, onda je to Manchego. Pravi Manchego proizvodi se isključivo od mlijeka autohtone manchega ovce, po kojoj je i dobio ime. Prepoznatljiv je po karakterističnom uzorku na kori, nastalom zahvaljujući tradicionalnim kalupima od pletene trske.

Mladi primjerci imaju blag i kremast ukus, dok oni koji odležavaju duže postaju čvršći, pikantniji i aromatičniji.

Odlično se slaže sa sušenom šunkom, maslinama i čašom španskog crnog vina, zbog čega je nezaobilazan dio gotovo svake ozbiljne tapas plate.

Gruyère (Švajcarska)

Mnogi ga poznaju kao sir za fondi, ali Gruyère zaslužuje mnogo više pažnje. Potekao je iz istoimenog švajcarskog gradića, gdje se proizvodi još od srednjeg vijeka. Njegova tekstura je čvrsta, ali glatka, bez velikih rupa koje mnogi pogrešno povezuju sa svim švajcarskim sirevima.

Što duže sazrijeva, postaje kompleksniji. U mladim primjercima dominiraju mliječne i puteraste note, dok stariji razvijaju izraženije orašaste i blago voćne arome.

Odličan je za fondi, gratinirana jela i sendviče, ali će jednako oduševiti poslužen samostalno uz svježe grožđe ili kruške.

Pecorino Romano (Italija)

Dok je Parmigiano nježniji i zaokruženiji, Pecorino Romano ne pokušava da bude blag. Pravi se od ovčijeg mlijeka i jedan je od najstarijih sireva na svijetu. Rimljani su ga jeli još prije više od dvije hiljade godina, a i danas je nezaobilazan sastojak autentičnih italijanskih jela poput cacio e pepe ili amatriciane.

Izrazito je slan, intenzivan i pun karaktera, zbog čega se najčešće koristi u manjim količinama.

Ako ga probate uz med ili smokve, otkrićete sasvim drugačiju stranu ovog snažnog italijanskog klasika.

Gorgonzola (Italija)

Nema mnogo namirnica koje izazivaju toliko podijeljena mišljenja kao plavi sirevi. Gorgonzola je među njihovim najpoznatijim predstavnicima. Nastala je u Lombardiji prije gotovo hiljadu godina, a karakteristične plavozelene žilice rezultat su pažljivo kontrolisanog procesa sazrijevanja.

Postoje dvije osnovne verzije. Gorgonzola Dolce je mekša, kremasta i blažeg ukusa, dok je Gorgonzola Piccante čvršća, intenzivnija i izraženije pikantna.

Savršeno se slaže s kruškama, orasima, medom i čašom desertnog vina, a mnogi je smatraju jednim od najsofisticiranijih sireva na svijetu.

Više od hrane

Sir u Evropi nikada nije bio samo namirnica. On je dio lokalnog identiteta, tradicije i pejzaža iz kojeg potiče. Pašnjaci Alpa, brežuljci Toskane, sušne ravnice La Manche ili zelene livade Emilije-Romanje ostavljaju trag u svakom zalogaju.

Zato najbolji način da upoznate neki od ovih sireva nije u supermarketu, već tamo gdje nastaju. U maloj porodičnoj sirani, na lokalnoj pijaci ili za stolom uz čašu vina i razgovor s ljudima koji ih proizvode generacijama.