uspomene
Kada je fotografija postala dokaz da smo živjeli: Od porodičnog albuma do Instagrama
Postoji teški, kožom uvezani album koji se u svakoj starijoj porodičnoj kući nalazi na istoj polici - crno-bijele fotografije zalijepljene ćoškovima za kartonske stranice, po nekoliko slika za cijelu godinu, svaka pažljivo odabrana da predstavlja nešto vrijedno pamćenja: vjenčanje, rođenje, ljetovanje, prvi dan škole. Danas taj isti trenutak, taj isti dan na plaži, postoji u obliku tri stotine gotovo identičnih fotografija zaključanih u telefonu, od kojih većinu vlasnik nikada neće ponovo pogledati.
Zašto skupljamo stvari koje nam više ne trebaju: Psihologija kolekcionarstva
U dnu fioke, u kutiji na tavanu ili na polici do koje se odavno ne diže pogled, gotovo svako od nas čuva nešto što više nema nikakvu funkciju. Stara razglednica koju niko neće ponovo pročitati. Igračka iz djetinjstva. Karta za koncert na koji smo otišli prije petnaest godina. Racionalan dio mozga zna da bi te stvari trebalo baciti ili pokloniti. A opet, iz nekog razloga koji rijetko umijemo da objasnimo, ostaju tu, godinama, ponekad decenijama.
Kada trenutak postane važniji od fotografije
Postoji neobično pravilo koje svi prepoznajemo tek kasnije - najljepši trenuci gotovo nikada nemaju fotografiju. Ne zato što kamera nije bila pri ruci, već zato što u tim trenucima nismo osjećali potrebu da je uzmemo. Bili smo previše prisutni.
