
Dok je ovog septembra cijela Italija slavila četrdeseti rođendan Dilana Doga - specijalnim izdanjima, pozorišnom predstavom, "Horor noćima" u knjižarama od Milana do Palerma - niko od tamošnjih komentatora nije se pozabavio jednim mnogo neobičnijim pitanjem: zašto se baš ovaj mršavi istraživač noćnih mora iz Londona, rođen u glavi jednog italijanskog scenariste, odomaćio na Balkanu kao gotovo nigdje drugo na planeti izvan same Italije?

Kada je 1948. godine italijanski scenarista Đan Luiđi Bonili smišljao ime za svog novog kauboja, inspirisanog poštenim, otvorenim licem glumca Garija Kupera, prvi izbor je bio "Tex Killer" - Tex Ubica.

Postoje stvari koje ne nestaju, čak i kada ih odavno nema na kioscima. Ne mirišu više na svježu štampu, ne čekaju nas na polici uz slatkiše i sličice, ali žive negdje dublje, u sjećanju. Jedna od takvih stvari je Mikijev zabavnik, časopis uz koji su odrastale generacije.

Mister No je Njujorčanin, veteran Drugog svjetskog rata, pilot koji u drugoj polovini 1950. odlazi u Južnu Ameriku, u Brazil i maleni gradić Manaus u potrazi za drugačijim životom neopterećen problemima savremenog čovjeka i okorjeli zavodnik koji vješto izbjegava zamku braka. Ali, „Mister No“ je i banjalučka stripoteka koja je nedavno otvorena u Novoj varoši.

Postoje djetinjstva koja se pamte po igrama u dvorištu, prvim biciklima ili kasnim ljetnim večerima. A postoje i ona koja se pamte po tankim, šarenim sveskama koje su mirisale na svježu štamparsku boju i obećavale avanturu na svakoj stranici.