Springfield: Gdje je košarka postala svjetska igra

Ovaj Springfield djeluje prazno, prodavnice rade tek do poslijepodnevnih časova, a noću se zapitaš gdje su nestali stanovnici. Odgovor smo dobili druge večeri našeg boravka, kada smo ušli u prepuni MGM Springfield, kazino koji jedini izgleda kao da pripada nekom drugom, bogatijem i življem gradu. Međutim, Springfield je upisan u sportsku istoriju i taj, naizgled neimpresivni grad, mjesto je nastanka globalnog spektakla - košarke.

Springfield je, zapravo, gotovo sušta suprotnost onome što danas predstavlja National Basketball Association (NBA). Nema blještavila, nema velikih arena, nema osjećaja da se tu igra sport koji puni dvorane od 20 hiljada ljudi i prati ga cijeli svijet. Ovdje nema reflektora, VIP loža ni euforije koja prati savremenu košarku.

Ali upravo ovdje nalazi se Naismith Memorial Basketball Hall of Fame, zvanični naziv Košarkaške kuće slavnih, nazvane po James Naismith, čovjeku koji je 1891. godine u jednoj fiskulturnoj sali u Springfieldu postavio dvije korpe i napisao 13 pravila igre.

Košarkaška kuća slavnih je savremena građevina sa prepoznatljivom staklenom kupolom koja dominira obalom rijeke Connecticut. Konstrukcija od čelika i stakla djeluje lagano i otvoreno. Unutrašnjost je organizovana oko centralnog kružnog atrijuma, dok se u njegovom podnožju nalazi teren koji daje prostoru dodatnu dinamiku i povezuje posjetioce sa samom igrom. Oko tog jezgra razvija se čitava postavka muzeja, a iznad svega se uzdiže kupola sa ispisanim imenima svih primljenih članova.

Postavka je spoj muzeja i arene: interaktivni tereni za šutiranje, digitalne projekcije, dresovi i trofeji epoha. Profesionalna era i razvoj košarke, prije svega NBA, predstavljeni su kroz priče o ikonama poput Michaela Jordana, Magic Johnsona, Larry Birda… Dio postavke posvećen Kobe Bryantu uklopljen je u priču o modernoj NBA eri, kroz izložene dresove, fotografije i video-materijale koji prikazuju njegove najvažnije trenutke. Bez izdvojene sale, ali sa jasnim osjećajem poštovanja koji taj prostor nosi.

Ali ono što daje dodatnu dimenziju jeste činjenica da se u rotundi nalaze imena i prezimena koja su oblikovala naše dvorane. Poseban emotivni naboj predstavlja momenat kada uđeš u dvoranu, tražiš poznata imena i onda na spisku najslavnijih ugledaš one koja nose težinu čitave jedne košarkaške škole. U Kuću slavnih upisani su Vlade Divac, Radivoj Korać i Dražen Dalipagić, igrači koji su svaki u svojoj eri pomjerali granice, kao i treneri Aleksandar Nikolić i Dušan Duda Ivković, čiji je uticaj oblikovao generacije i stil igre. Uz njih stoji i ime Borislava Stankovića, čovjeka koji je izvan parketa dao možda i najdublji doprinos, pretvarajući košarku u istinski globalan sport. Uz njih, u istom prostoru stoje i imena Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dine Rađe, Krešimira Ćosića i trenera Mirka Novosela, koji zajedno čine širi okvir jedne izuzetne košarkaške generacije sa prostora bivše Jugoslavije.

Dok se kreće kroz postavku muzeja, među istorijskim eksponatima pojavljuju se i pojedini aktivni igrači prikazani u prirodnoj veličini. Među njima su i Nikola Jokić i nekoliko koraka dalje, na promotivnim vizualima, Luka Dončić, gotovo izvjesni budući „stanovnici“ Kuće slavnih.

Tu se desi nešto što ne možeš isplanirati: instinktivno reaguješ. “Nikola!”, “Luka!” - izleti naglas prije nego što stigneš da razmisliš, pa već ideš prema njima kao da su stvarni. Mojim saputnicima sa različitih krajeva svijeta takva reakcija je simpatična, ali i ne baš potpuno razumljiva. To mi je jasno, jer oni nisu imali priliku da plaču od sreće i tuge zbog medalja i poraza, nisu odrastali gledajući fantastičan povratak na krov Evrope u Atini 1995. godine, nisu im značili Atlanta, Barselona, Indianpolis, Istanbul, Manila, Pariz, nisu plakali sa Bogdanom nakon poraza u finalu EP, nisu ih boljele sudijske nepravde protiv Turaka i Amerikanaca, nisu ni pustili suze od smijeha tokom one legendarne dodjele medalja na Olimpijskim igrama… ne znaju šta znači doček na balkonu. Za nas, s druge strane, to je čista emocija. Gledajući imena upisana u sportsku vječnost, kao i vizuale onih koji danas bacaju NBA na koljena, doživiš trenutak prepoznavanja, kao da usred Amerike naletiš na nešto svoje.

To je trenutak gotovo ličnog ponosa, jer mi košarkaške uspjehe doživljavamo kao svoje. U tom hramu košarke se jasno vidi da je dio svjetske istorije ove igre ispisan upravo na našim prostorima. Šetnja kroz Kuću slavnih pokazuje da mi nismo tek fusnota američke igre. Prostor bivše Jugoslavije dao je igrački talenat, trenersku metodologiju i administrativnu viziju. Košarka je rođena u Springfieldu, ali njen karakter, disciplina i međunarodna dimenzija oblikovani su i kod nas. I tako, pod staklenom kupolom u Massachusettsu ta povezanost postaje gotovo opipljiva, a srce se ispuni ponosom kada vidiš da su naše legende trajno upisane u svjetsku istoriju igre.

• Piše: Anja Petrović / HEDONIST