![[object Object]](https://api.hedonistmagazine.net/storage/images/2026/01/e7b98b09-19ea-4d11-a442-b15eebd7acf9.webp)
Ovogodišnja objava oskarovskih nominacija donijela je kombinaciju rekorda, očekivane dominacije favorita i niza iznenađenja koja su listu nominovanih pretvorila u mali filmski triler. Posebno su odjeknuli neočekivani izostanci u glumačkim kategorijama, ali i poneke odluke koje su djelovale više strateški nego umjetnički.
Nakon kritika koje su pratile Akademiju prethodnih godina, čini se da je novi kurs jasan: favorizuju se klasični, provjereni filmovi koji podjednako zadovoljavaju kritiku i publiku. Sigurna igra, bez velikih rizika.
Apsolutni pobjednik nominacija je film „Grešnici“, koji je sakupio čak 16 priznanja i time oborio rekord koji su do sada dijelili Titanik, La La Land i Sve o Evi. Slijedi „Jedna bitka za drugom“ sa 13 nominacija, dok su „Marti Suprim“, „Sentimentalna vrijednost“ i „Frankenštajn“ osvojili po devet. „Hamnet“ je stao na osam, a filmovi „Bugonija“, „F1“, „Voz snova“ i „Tajni agent“ dobili su po četiri nominacije.
Iako je premijerno prikazan još prošlog proljeća, rijedak slučaj za sezonu nagrada, vampirski horor Rajana Kuglera zadržao je snažan zamah. Film spaja žanrovski horor, rasnu dramu i bluz atmosferu američkog juga na politički korektan, ali estetski prilično siguran način. Upravo ta kombinacija donijela mu je naklonost liberalnog dijela kritike i veliku popularnost kod publike.
„Grešnici“ su donijeli i jedine dvije britanske glumačke nominacije ove godine. Vunmi Mosaku je očekivano nominovana za sporednu glumicu, dok je nominacija Delroja Linda za sporednog glumca iznenadila mnoge. Za Linda je ovo prva nominacija u karijeri, u 73. godini, i za brojne kritičare, priznanje koje je odavno zaslužio.
Ipak, dok su neki filmovi prošli odlično u ukupnom zbiru, glumačke kategorije ostale su obilježene bolnim izostancima. Posebno se ističe nenominovanje Pola Meskala za sporednog glumca u filmu „Hamnet“, koji je ušao u konkurenciju za najbolji film, režiju, adaptirani scenario i glumačku postavu. Teško je ne zapitati se kako je ansambl toliko snažan ako jedan od njegovih ključnih članova nije prepoznat pojedinačno.
Slična nelogičnost prati i „Voz snova“, koji je nominovan za najbolji film, ali bez nominacije za Džoela Edžertona, na čijoj se glumi praktično temelji cijela melodrama. Akademija je film nagradila za kinematografiju, scenario i originalnu pjesmu, ostavljajući utisak da su glasači više cijenili izgled i zvuk nego ono što se dešava pred kamerom.
U trci za najbolji film i režiju izdvojila su se dva naslova, „Grešnici“ i „Jedna bitka za drugom“. Iako mnogi smatraju da je film Tomasa Pola Andersona umjetnički zrelije ostvarenje, broj nominacija jasno pokazuje da Kuglerov film ima ozbiljne šanse. Anderson, uprkos impresivnoj filmografiji, i dalje čeka prvog Oskara za režiju, što mu ove godine daje dodatni zamah.
Jedan od većih padova sezone jeste potpuni neuspjeh nastavka mjuzikla „Zlica: Dobro“, koji je ostao bez ijedne nominacije, za razliku od prvog dijela koji je osvojio deset. Izostanak nominacije za pjesmu Arijane Grande posebno je iznenadio industriju. Tehničkim kategorijama obraz je donekle spasio „Avatar: Vatra i pepeo“, dok su neki mejnstrim naslovi završili u animiranoj konkurenciji.
Nova kategorija za kasting uglavnom je pratila očekivanja, ali je izostanak filma „Sentimentalna vrijednost“ izazvao zbunjenost, s obzirom na to da su svi glavni glumci nominovani pojedinačno. Kritičari se opravdano pitaju kako se može slaviti gluma, a zanemariti tim koji ju je okupio.
U pozadini svega ostaje i priča o Timotiju Šalameu, koji sa trećom nominacijom za najboljeg glumca, prije tridesete godine, potvrđuje status gotovo nedodirljive zvijezde nove generacije. Iako ima snažnu konkurenciju među veteranima, ove godine se sve češće govori o njegovoj mogućoj konačnoj krunidbi.
Najveće nepravde ostaju potpuni izostanak filmova „Heda“ i „Kuća dinamita“, ali i još jedno ignorisanje korejskog autora Park Čan-vuka. Njegova antikapitalistička satira „Nema drugog izbora“ ostala je bez ijedne nominacije, uključujući i onu za međunarodni film, produžavajući niz odsustava jednog od najvažnijih savremenih autora.
U studijskoj trci prednjači Vorner bros sa 30 nominacija, slijedi Neon sa 18, dok je Netfliks treći sa 16. Dodjela Oskara zakazana je za 15. mart, uz prenos na ABC-ju i Huluu, a ceremoniju će po drugi put voditi Konan O’Brajen, u trenutku kada se filmska industrija suočava s padom bioskopske publike, korporativnim spajanjima i sve većim uticajem novih tehnologija.
Za razliku od prošle godine, zemlje bivše Jugoslavije ove sezone nemaju svog predstavnika. Srpski kandidat, film „Sunce nikad više“ Davida Jovanovića, nije ušao u uži izbor i prošao je bez značajnije podrške.
O Oskaru i njegovom značaju u filmskoj umjetnosti razgovarali smo sa proslavljenim glumcem, režiserom i scenaristom Nikolom Pejakovićem Koljom koji je za „Hedonist“ rekao kako Oskar „ne mora, ne može i ne smije biti“ biti glavni cilj kada se pravi neki film koliko god je on prestižna nagrada.
"Onaj ko sebi to postavi kao cilj, zasigurno je amater i teška budala koja je zalutala u svijet filma i generalno u umjetnost", kazao je Kolja.
Na pitanje da li je Oskar danas realna nagrada i pohvala (kakva je nekad bio) ili je politički uslovljen Pejaković je rekao da Oskar nikada nije bio samo nagrada za najbolji film.
"Uvijek je tu bilo i politike, kao i u svemu ostalom. U posljednje vrijeme politike je više nego ikad", zaključio je Kolja.
Zato, „ladies and gentleman“, uživajte u vašim najdražim filmovima. Ne ljutite se ako vaš favorit ne dobije nagradu, jer ste mu vi već dodijelili Oskara.