Kako ćemo provesti praznike?

Iako se način proslave mijenja iz godine u godinu, suština ostaje ista. Ne mogu se otkazati ni Sveti Nikola, ni Deda Mraz, ni Božić Bata – jer praznici ne žive u kalendarima, nego u nama. Slavimo ih onako kako želimo i kako osjećamo, često upravo u intimnijem krugu, daleko od buke i nametnutih očekivanja.

– Savremeno doba donijelo je ubrzan način života, u kojem su ljudi često automatizovani, preopterećeni i udaljeni jedni od drugih. Praznici mogu biti dragocjena prilika za pronalaženje unutrašnjeg mira, blagostanja i vraćanja osnovnim vrijednostima – kazao je za magazin Hedonist sociolog Vedran Francuz, dodajući da je dobrota suština prazničnog duha.

Dobrota se ne mjeri vrijednošću poklona, već namjerom. U samom činu darivanja, u pažnji prema najmlađima i najstarijima, ali i u solidarnosti prema onima kojima je pomoć potrebna, praznici dobijaju svoju punu dimenziju. U duhu hrišćanstva, praznici su vrijeme dobrih djela, dijeljenja radosti, ali i podsjećanja da se svako od nas može naći u situaciji kada mu je podrška potrebna.

Ljudi sve više ponovo shvataju važnost zdravlja, porodice i doma kao temelja života. Novogodišnji i božićni praznici, kao i krsne slave u pravoslavnim domaćinstvima, često se obilježavaju skromnije, ali iskrenije, u krugu najbližih. Radost badnjaka ili krsnog kolača ne umanjuje se manjim brojem gostiju – naprotiv, često postaje dublja i ličnija.

– I kada izostane velika euforija, praznici imaju snagu da unesu toplinu i smisao u svakodnevicu. Ljudi koji se raduju praznicima uvijek će znati da stvore veselu atmosferu, makar i u malom krugu. Upravo ta tiha radost daje osjećaj sigurnosti i povezanosti – ističe psiholog i psihoterapeut pod supervizijom Mirjana Lukić.

Uz Božić i Vaskrs, krsna slava ostaje jedan od najvažnijih porodičnih praznika kod pravoslavnih hrišćana. Sveštena lica često podsjećaju da se slava proslavlja božanski, a ne vašarski – molitvom, lomljenjem kolača, paljenjem svijeće i dijeljenjem radosti među ukućanima.

Prazničnu atmosferu u domove unose i dekoracije. Ovih dana koristi se najljepše posuđe, prostor se uređuje s posebnom pažnjom, a toplina svijeća i svjetlucanje ukrasa stvaraju osjećaj doma.

– Dekorisanjem ljudi nastoje da stvore praznični ugođaj i da simbolično dočekaju novu, bolju godinu. Tradicionalne boje poput crvene i zlatne i dalje dominiraju, ali su sve prisutnije i pastelne nijanse plave i ružičaste, kao i razne staklene kugle, figurice i ručno rađeni detalji – kaže dizajnerka Maja Gavrić.

Tvrdoglavo opstajanje badnjaka

Prema starim vjerovanjima, na Božić valja posaditi biljku jer će sigurno uspjeti, a na Badnje veče pomiriti se sa svima, oprostiti dugove i vratiti svoje. Badnjak, kao simbol rađanja nove ere i svjetlosti, opstaje uprkos globalizaciji koja često briše lokalne običaje.

Ova hrastova grančica, ukrašena crvenim vrpcama i žitnim klasjem, vijekovima grije domove pravoslavnih hrišćana i podsjeća na kontinuitet tradicije.

Potrebniji nego ikad

Praznici su nam, čini se, potrebniji nego ikad. Oni simbolizuju toplinu, zajedništvo, nadu i optimizam – vrijednosti koje nadilaze vrijeme i okolnosti. Nema čovjeka, bio on istinski hedonista ili ne, koji ne teži sreći i osjećaju pripadnosti.

Neka praznici, ali i vrijeme koje dolazi nakon njih, budu ispunjeni upravo tim – radošću, optimizmom i tihom vjerom u bolje sutra.