![[object Object]](https://api.hedonistmagazine.net/storage/images/2026/03/114f5253-844c-48e4-b2fc-67d6f24ef5ba.webp)
U petom broju magazina HEDONIST iz 2021. godine razgovarali smo sa Jelenom Medić, umjetnicom čije su crno-bijele fotografije zamijenile šarenilo predizbornih plakata. Ovaj tekst donosimo iz HEDONIST arhive, kao podsjetnik na priče koje ne gube na aktuelnosti – a koje pred čitaocima sada imaju i svoju internet premijeru.
Jelena nam je na izložbi "Buđenje" pokazala čovjeka onakvog kakav on zaista jeste, otkrila je njegovu istinsku suštinu što je bilo osvježenje u odnosu na lažne osmijehe kojima smo do tada bili okruženi. Upravo o ČOVJEKU i njegovom procesu buđenja nam je Jelena i govorila.

"Sve što sam radila u životu bilo je u vezi sa ljudima. Moje interesovanje je čovjek i zašto se on ponaša na način na koji se ponaša. Volim da iz čovjeka izvučem da bude stvaran, a stvarni smo i kada smo veseli i tužni i ljuti. Ono što u fotografiji ne volim su poza i izvještačenost. Živimo u svijetu u kojem na enormnom broju fotografija koje svakodnevno viđamo na društvenim mrežama, vidimo ljude koji nam prikazuju kako oni žele da ih doživljavamo, a ne daju nam stvarnog sebe. I nije važno da li su oni srećni ili tužni, za mene je važno da li su stvarni. Umjeće je i stvoriti nešto vještačko, ali ja nisam ta osoba, volim da je čovjek emotivno biće", počela je Medićeva.
Za nju je fotografija samo sredstvo koje koristi u komuniciranju sa ljudima. U načinu izučavanja i čovjeka i sebe kroz ljude i njih kroz fotoaparat.

"Fotografije koje mi se najviše sviđaju želim da oslobodim boje. Čini mi se da će onda biti stvarnije, jer će fokus biti na emociji, na čovjeku, a ne na bojama. Boje daju dekor, a ja želim da ga se oslobodim i svedem stvar na suštinu. Iako ne umijem bojom da se izrazim, to ne znači da moj doživljaj svijeta nije veoma koloričan", kaže Medićeva.
Jelena je mnogo toga sebi oprostila i tvrdi da ju je to oslobodilo. Za nju je bilo oslobađajuće kada je počela da razumijeva da nikada ne može sve saznati.

"Kada se pustimo i dozvolimo sebi da srcem i bićem osjetimo nešto, nastaje predaja i prava promjena. Mislim da sam se probudila, ali da to nije konačno buđenje, jer ono ne postoji. Negdje do 35. godine sam spavala mrtvim snom, potpuno u sistemu - šta treba, šta ne, koja su očekivanja i onda su me neki događaji promijenili. Puno stvari sam izliječila kroz umjetnost te mnogo preispitujem to koliko umjetnost profitira od naše nesreće. Dosta često pronađemo nešto što nam u određenom trenutku donosi dobrobit, liječi nas ili oslobađa nečega, ali poslije određenog vremena može se dogoditi da to što nas je liječilo, sada nas drži u zarobljenosti emocija ili načina ponašanja, jer nam je teško da se odreknemo toga što nam je bilo blagorodno tada", kazala je Medićeva.

Korijeni vizije o njenoj izložbi „Buđenje“ vuku se još od malena. Odrastajući Jelena se uvijek osjećala poprilično neuklopljeno. Nigdje se nije osjećala kao da pripada. Mnogi se poistovjećuju sa svojim profesijama ili sa životnim ulogama, a njoj to "nije išlo".

"Nisam mogla da se poistovjetim da sam ja "to". Ljudima je mnogo važno da pripadaju nekoj grupi, a ja nisam pripadala nikakvoj. Kasnije sam to protumačila kao neku vrstu, vjerovatno, potrebe za slobodom u kojoj sam imala potrebu za drugim ljudima i interakcijama, ali da budem slobodna s njima i da im ne namećem nikakve zakonitosti. Ta moja potreba za ipak nekim pripadanjem koje je slobodno od osuda, zakonitosti i uslovljavanja jedni drugih, dovela je do toga da počnem tragati za takvim ljudima. Tačnije, ti ljudi su počeli da dolaze u moj život", istakla je Medićeva.
Priča da je imala viziju da treba da okupi ljude koji su visokointuitivni u određenu skupinu koja nema nikakva pravila i zakonitosti te da oni tu mogu biti slobodni i da razumiju da postoje ljudi kao što su oni, sličnog senzibiliteta i da na taj način naprave neku vrstu podrške jedne za druge.

"Cijelu prošlu godinu sam provela prepuštena svojoj intuiciji, zadovoljavala sam samo ono šta mi je ona rekla da treba da uradim i za mene je to bila potpuna predaja. Predajete se nečemu za šta će većina ljudi reći da su to budalaštine ili sujevjerje. Bila sam poptuno iracionalna. Vodila sam se time da ću možda potpuno nastradati, ali želim da vidim šta će se desiti ako se prepustim svom osjećaju. Dio moje misije i jeste da ljudi koji su visoko intuitivni znaju da nisu sami i da to njihovo može da radi, da nije istina da moramo imati rješenje prije nego što smo išta pokušali", kaže naša sagovornica.

Za nju je prepuštanje nepoznatom davanje mogućnosti da otkrijemo kako funkcionišemo ili da otkrijemo nešto novo što će nekome drugome biti od pomoći. Neko ima drugi dar, ali ako je ovo naš dar, da li ima smisla da ga negiramo ili da, samo zato što je većina racionalna, i mi treba da budemo racionalni. Kaže da konstantno tražimo način da se optimizujemo, da budemo optimalni za sve, ali ako smo konstantno optimalni, kad ćemo biti maksimalni? Hoćemo li ikad otkriti šta možemo i koji su naši kapaciteti.
"Izložba i njen rezultat, odnosno, plod onog prepuštanja i radost zbog potvrde da to radi su bili maksimalni. Sa druge strane, nakon toga, osjećala sam da moj put treba nekud drugo da ide, jedna etapa je završena dok se čovjek ponovo ne poveže sa sobom. Dobila sam iskustvo da intuicija radi perfektno. Stvari su jednostavne po svojoj suštini kad hoćemo da budemo pošteni sa sobom, ali ima neka faza u kojoj bismo ipak htjeli da nešto nije takvo kako jeste. Ja sam samo radila i pratila osjećaj koji je rekao sad je trenutak za izložbu, a u tom trenutku se sve zatvorilo, pa zato fotografije i jesu bile izložene na bilbordima", rekla je Medićeva.

Jelena trenutno piše osam tekstova o osam visoko senzibilnih ljudi koji će podijeliti priče o svom procesu buđenja i to će biti nadogradnja na izložbu koju je radila pošle godine, ali sad su tu uključene i riječi.

"U mom procesu buđenja mnogo mi je značilo kada sam čitala priče drugih ljudi, jer sam se osjećala manje usamljeno i to mi je davalo neku vrstu optimizma. U procesu buđenja, neka ličnost za koju smo se vezali da smo mi, počinje da odumire. Plašimo se da zajedno s njom i mi umiremo, osjećaj da sve što je bilo poznato više ne radi, mislimo da ćemo nestati. Mi i hoćemo nestati, ali naša suština neće i to želim da nastavim ovim projektom. Ovo je za ljude koji će tek ući u proces buđenja, a kolektivna svijest je narasla toliko da se ljudi sve više bude", zaključila je Medićeva.
