
Na papiru, Porsche djeluje kao savršena definicija njemačke discipline: preciznost, inženjerska opsesija detaljem, gotovo matematička posvećenost vožnji. Međutim, najljepši Porsche momenti rijetko imaju veze sa disciplinom.

Krstili su ga raznim sloganima: „Svi automobili se voze, samo se fićo voli”, „Na njemu su naši očevi naučili da voze”, „Automobil koji je motorizovalo Jugoslaviju”... Uvijek je bio i ostao skroman, poseban, neponovljiv. Kratko i jasno – FIĆO.

Postoje automobili koji su napravljeni da traju. I oni koji su napravljeni da se pamte. Oldtajmeri iz ove priče odavno su izašli iz garaža i ušli u istoriju dizajna. Njihove linije, proporcije i detalji nisu samo tehničko rješenje nego čista estetika. Oni se ne posmatraju kao prevoz, već kao skulpture na točkovima.