Gastro Istorija restorana: Kada smo prvi put sjeli za sto koji nije bio naš
Sto je bio dug, drven, i nije bio vaš. Pored vas je sjedio čovjek čije ime niste znali, mirisao je na konja i na blato sa druma, i jeo je iz iste posude kao i vi. Niko vas nije pitao šta biste voljeli za večeru. Jelo je bilo ono što je toga dana skuvano - servirano u podne, na klupi, u prostoriji punoj dima i tuđih glasova. To nije bila gostoljubivost. Bila je to logistika: putnici su morali da jedu, konji su morali da se odmore, a krčma pored druma je rješavala oba problema odjednom, bez pitanja ukusa.
