
Prije Instagrama, TikToka i beskonačnog skrolovanja postojao je jedan drugačiji algoritam. Nije radio preko interneta, nego preko školskih hodnika, parkova, haustora i velikih odmora. Zvao se jednostavno - Panini.

Postoje stvari koje ne nestaju, čak i kada ih odavno nema na kioscima. Ne mirišu više na svježu štampu, ne čekaju nas na polici uz slatkiše i sličice, ali žive negdje dublje, u sjećanju. Jedna od takvih stvari je Mikijev zabavnik, časopis uz koji su odrastale generacije.

Postoje djetinjstva koja se pamte po igrama u dvorištu, prvim biciklima ili kasnim ljetnim večerima. A postoje i ona koja se pamte po tankim, šarenim sveskama koje su mirisale na svježu štamparsku boju i obećavale avanturu na svakoj stranici.