Large banner
Putovanja

Iz Banjaluke do pola svijeta: Kako je počela priča Roberta Dacešina

[object Object]
Foto: riopricesaputovanja.com

Ako si preživio Brazil, preživjećeš i Čile. Tako su mi rekli. A u Santjagu su mi ukrali torbicu sa telefonom u roku „od odmah“. Prijavio sam sve policiji, ali ona nije mogla ništa da uradi, jer u Santjagu, kažu, dnevno nestane oko 300 telefona. Tražio sam da naprave zapisnik, a oni od mene pasoš. Dao sam ga, ali u registru nisu mogli da nađu Bosnu i Hercegovinu. Ima Bocvana, ima Burkina Faso, ali Bosne ne.

"Tek su je našli, između Iraka i Somalije, kada su otvorili neke fascikle u kojoj se nalazio spisak svih zemalja svijeta", kaže za HEDONIST magazin Robert Dacešin, Banjalučanin koji je obišao pola svijeta. Možda i više. Bio je u Singapuru, Bruneju, Jordanu, Kini, zemljama Južne Amerike, Maleziji, Vijetnamu, Sejšelima, Keniji, Zanzibaru, Njujorku, Istanbulu, Kipru...

„Oni koji me ne znaju mnogo, misle da samo putujem po svijetu i da ne radim ništa drugo. Malo ko zna čime se uopšte bavim. Završio sam master iz ekonomije u Bratislavi, radio sam kao teniski sudija, govorim pet jezika, napisao sam turistički vodič za Banju Luku. Usput sam obišao i pola svijeta. Stigao sam i u Južnu Ameriku, odnosno u Brazil kojeg sam sanjao godinama“, rekao je Dacešin.

Prva promjena pravca

Na prvom poslu je, dodaje, imao 18 slobodnih dana i to je bilo to. Ali šta je, pita Dacešin, 18 dana? To su dva putovanja. Ubere se i pokoji dan za praznike i vikende, ali sve je to sića. Uvijek je, kaže, maštao o tome da „k'o čovjek“ ode dva mjeseca u neku neobičnu zemlju, a da novac zarađuje paleći i gaseći računar.

„Završio sam fakultet, a potom sam sjedio u kući sa diplomom magistra ekonomije, pet stranih jezika u džepu i činjenicom da sam sudio Rafaelu Nadalu. Sjedio sam još malo. I još malo. Nekih pola godine. Slao biografiju svaki dan na sto mjesta. Obično nisam dobijao niti jedan odgovor. Onda sam odlučio da naučim digitalni marketing. I sve se promijenilo“, rekao je Dacešin.

Prvo je svijet došao njemu

Tokom planiranja jednog od prvih putovanja u Beč, otkrio je sajt na kojem ljudi drugim ljudima besplatno nude smještaj. Kroz njegov stan prošli su ljudi iz preko 15 zemalja svijeta. Slušao je njihove nevjerovatne priče i pitao samoga sebe da li će i kada i on tako putovati.

„Što sam ih više ugošćavao, vidio sam da ja to mogu. Da je putovati jeftino najprostija stvar na svijetu i da sve prepreke koje pronalazim postoje jedino u mojoj glavi. Danas je iza mene toliko toga što u srednjoj školi nisam mogao ni sanjati. Proputovao sam skoro 50 zemalja. Bio sam na pet kontinenata. Naučio sam pet stranih jezika. Radio sam kao teniski sudija na nekim od najvećih svjetskih turnira. Sudio sam Nadalu, Mareju, Berdihu, Del Potru, Fereru, Monfilsu, Fonjiniju i mnogim drugima“, priča Dacešin.

Stopirao je po selima u Gruziji, volontirao u sirotištu u Tanzaniji, hodao je po ruševinama u Černobilu, obilazio zabačene dijelove Kolumbije, istraživao Amazon u Ekvadoru, spremao vijetnamsku hranu sa lokalnim stanovništvom, popeo se na Etnu, hodao po vulkanskom blatu u Azerbejdžanu, živio u studentskom domu u Valensiji i Bratislavi, vozio se džipovima u pustinji u Kataru. Neke od tih priča objavićemo na sajtu HEDONISTA u narednim danima.

Humus i falafel

Neizostavni dio Dacešinovih putovanja su i - kuhinje. U Jordanu je to bio - humus.

"Ako bih trebao da opišem jordansku hranu u samo jednoj riječi, bio bi to humus. Šta god da bi smo naručili, dolazilo je uz neku varijantu humusa. Druga bi možda bila falafel, jer i njega ima gdje god da se okreneš. Ako ste ljubitelji arapske kuhinje, mislim da će vam se hrana u Jordanu mnogo dopasti, jer je zaista autentična. Predlažem da probate baba ganoosh, kao i kofte. Najpopularnije piće u zemlji je crni biljni čaj", rekao je Dacešin.

  • Piše: Goran Dakić / HEDONIST
  • Tekst prvobitno objavljen u magazinu HEDONIST 01, 2020. godine